I druga godina prođe, ali tuga ostade - rah. Adisa Baručić

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da je i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On Milostivi uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine je  insan za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, njene sukija i mrkija: Suane i Davuda (bratići), ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo dvije godine dana nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 2 godine od opake bolesti; akutne leukemije, i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru. 

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali...tog sabaha sam ja svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, a njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta sikiracija joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao muminka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin