Tuesday, June 14, 2016

I treća godina prođe, ali tuga ostade - rah. Adisa Baručić

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da je i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On Milostivi uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine je  insan za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, njene sukija i mrkija: Suane i Davuda (bratići), ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo tri godine dana nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 3 godine od opake bolesti; akutne leukemije, i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru. 

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali...tog sabaha sam ja svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, a njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta sikiracija joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao muminka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin


Thursday, November 20, 2014

Izbori u Islamskoj zajednici: Kako, za koga i zašto glasati?

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Obzirom da je na pragu datum održavanja izbora na nivou džemata, 05. 12. 2014. godine (petak - 09:00 do 19:00), a ubrzo zatim i za nivo medžlisa smatram da trebam prenijeti nekoliko informacija, savjeta i pojašnjenja vezano za izborni proces u Islamskoj zajednici. Obnašajući dužnost predsjednika Okružne izborne komisije za područje bihaćkog muftijstva u protekle 4 godine imao sam priliku, čast i zadovoljstvo biti na usluzi našim džematlijama, imamima i drugim službenicima Islamske zajednice na ovom području u domeni pojašnjavanja izbornih pravila.

Na početku bih sve nas podsjetio na osnovni kur'anski postulat da se "odgovorne funkcije daju onima koji će ih odgovorno obnašati", a biti član džematskog odbora, član izvršnog odbora medžlisa, zastupnika u skupštini medžlisa ili sabornik su na prvom mjestu odgovorne funkcije za koje će svaki onaj kome se iste povjere biti pitan i odgovoran na Sudnjem danu.

Kroz nekoliko pitanja, koja su se najčešće pojavljivala kao potrebna za pojašnjavati, pokušat ću približiti i pojasniti izborna pravila Islamske zajednice za predstojeće izbore, a na osnovu zvaničnih izbornih pravila i uputstva o primjeni izbornih pravila i provođenju izbora  Rijaseta IZ-e u BiH od 18. 10. 2010. godine ili 10. zu-l-ka'de 1431. h.g. koja su i danas aktualna i važeća, izuzimajući način izbora članova Rijaseta (na zvaničnoj web stranici rijaset.ba se nalaze izborna pravila koja možete ''skinuti'' i pronaći više informacija koja Vas interesuju).

Za koje nivoe se vrši glasanje u Islamskoj zajednici?
Sve džematlije sa pravom glasa se izjašnjavaju i glasaju za nivo svog džemata i to: članove džematskih odbora, predstavnike svojih džemata u skupštinama medžlisa i tijelo koje bira sabornike Islamske zajednice. Nakon toga delegati ispred džemata u skupštini medžlisa glasaju za članove izvršnih odbora medžlisa, dok delegati u tijelu koje bira sabornike glasaju za kandidate koji će naše područje predstavljati u Saboru Islamske zajednice u BiH.
(Izborna pravila, čl. 9-36, Uputstvo čl. 1-9)

Koliko članova/delegata biramo?
Za džemate koji broje do 200 domaćinstava biraju se 4 člana džematskog odbora, 3 delegata u skupštini medžlisa i 2 delegata koja biraju sabornike.
Za džemate koji imaju više od 200 domaćinstava bira se 6 članova za džematski odbor, 5 delegata u skupštini medžlisa i 2 delegata koja biraju sabornike.
(Izborna pravila, čl. 10-12) 

Ko može glasati?
Aktivno biračko pravo ili pravo da glasa na izborima u Islamskoj zajednici ima svaki džematlija koji je napunio 18 godina.  Napominjem i da svaka žena na osnovu ovog pravila može da glasa na izborima u Islamskoj zajednici bez obzira na način definisanja članarine u džematima.
(Izborna pravila, čl. 3, Uputstvo čl. 2)

Ko može biti kandidat na listama izbora u Islamskoj zajednici?
Pasivno biračko pravo ili pravo da bude biran na listama svih nivoa izbora u Islamskoj zajednici imaju one džematlije koji su napunili 18 godina i koji izvršavaju svoje obaveze prema Islamskoj zajednici. Osim ovog osnovnog uslova za džematliju, da bi bio kandidat na nekom nivou, potrebno je da ispunjava i slijedeće uslove:
*da se pridržava islamskih normi, da štiti islamske vrijednosti i da čuva islamske običaje,
* da poznaje i primjenjuje propise Islamske zajednice,
*da daje redovne doprinose i priloge za potrebe Islamske zajednice,
*da čuva ugled i jedinstvo Islamske zajednice,
*da je svojim stručnim znanjem i islamskim ponašanjem stekao ugled u džematu u kojem djeluje i sredini u kojoj živi,
*da svojim djelovanjem i ponašanjem doprinosi da se ispoštuje ustavni princip prema kojem se u tumačenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u Islamskoj zajednici primjenjuje hanefijski mezheb.
(Izborna pravila, čl. 3, Uputstvo čl. 3) 

Kako se sačinjavaju liste kandidata?
Za nivo džemata potrebno je da predloženu listu potpiše imam džemata i trenutni predsjednik džematskog odbora, a inicijalne prijedloge za liste će osigurati na prigodan način kada se okuplja veći broj džematlija (najčešće je to poslije džume ili najavljene skupštine džemata). Ono što je bitno napomenuti jeste; kandidatske liste se moraju sastavljati javno i transparentno i u predlaganju kandidata ima pravo učestvovati svaki džematlija ili džematlijka, te predlagati svakog džematliju koji ispunjava uslove pasivnog biračkog prava i sam prihvati predloženu kandidaturu za neku listu. 
(Izborna pravila, čl. 17, Uputstvo čl. 5) 

Koliko traje glasanje?
Iako se nažalost ponekad iskorištava prednost da se izbori u Islamskoj zajednici održavaju petkom i da glasaju isključivo džematlije koje dolaze na džumu (prije ili poslije džume) trebamo znati da u svakom džematu biračko mjesto mora biti otvoreno i dostupno svakom džematliji ili džematlijki u vremenu od 09:00 do 19:00 sati.
(Izborna pravila, čl. 13, Uputstvo čl. 6) 

Može li neko drugi glasati za nekog džematliju?
Glasanje na izborima može vršiti isključivo džematlija lično i uz važeću legitimaciju, osim u slučaju pripadnika džemata koji nije sposoban sam obaviti čin glasanja (nepismen, slijep i sl.), a koji može dovesti pratioca koji će glasati za njega ili može zatražiti od druge osobe koja se nađe na biračkom mjestu da u njegovom prisustvu obavi glasanje umjesto njega. Nije definisano koliko puta jedna osoba može pomagati prilikom glasanja za drugu, osim da osoba za koju glasa mora biti lično prisutna pri samom činu glasanja.
(Uputstvo čl. 6) 

Kako se broje glasovi?
Svaki birački odbor u džematu je dužan da odmah nakon 19:00 sati (a nikako prije) pristupi javnom brojanju glasova za  članove džematskih odbora, delegata u skupštini i delegata u tijelu koje bira sabornike. Brojanju može prisustvovati svaki džematlija ili džematlijka bez obzira da li je bio kandidat na nekoj listi ili nije.
(Izborna pravila, čl. 21, Uputstvo čl. 6) 

Ko imenuje birački odbor?
Okružna izborna komisija na prijedlog Izvršnog odbora medžlisa (a ovi prijedlozi inicijalno najčešće dolaze iz džemata) imenuje članove biračkog odbora za nivo džemata. Osobe koje su imenovane kao članovi biračkih odbora ne mogu biti kandidati na listama za svoj nivo izbornog procesa.
(Izborna pravila, čl. 15, Uputstvo čl. 4) 

Ko izdaje rješenje za džematski odbor i delegate?
Rješenja o imenovanju članova džematkih odbora i delegata u skupštini i tijelu koje bira sabornike izdaje isključivo i samo Okružna izborna komisija. Rješenje o članovima izvršnih odbora medžlisa izdaje isključivo i samo Glavna izborna komisija Rijaseta IZ-e u BiH.
(Izborna pravila, čl. 27) 

Kome uputiti žalbu na izborni proces ili rezulate?
Primjedba ili žalba na povredu izbornih pravila prilikom sastavljanja kandidatskih lista, izbornog procesa ili rezultata izbora za nivo džemata i medžlisa upućuju se isključivo na adresu Okružne izborne komisije. Žalba se može uputiti preko medžlisa, ali sa naznakom ''za Okružnu izbornu komisiju''. Žalba mora biti upućena unutar 8 dana od dana održavanja izbora. 
(Izborna pravila, čl. 48) 

Koliko traje mandat izabranih članova i delegata?
Mandat izabranih članova džematskih odbora i delegata u skupštini medžlisa traje 4 godine.
(Izborna pravila, čl. 5)

Da li je moguće organizovati ponovne ili vanredne izbore?
Ukoliko dođe do poništavanja izbornih rezultata od strane Okružne izborne komisije nadležni medžlis organizuje ponovne izbore i o tome obaviještava Okružnu izbornu komisiju.
Ukoliko Izvršni odbor medžlisa u toku svog mandata razriješi  neki od džematskih odbora na svom području i donese odluku o povjereništvu potrebno je da u roku od 30 dana zajedno sa imenovanim povjereništvom organizuje vanredne izbore u tom džematu.
(Izborna pravila, čl. 49, Pravilnik o radu medžlisa čl. 53) 

I na kraju pitanje koje me najčešće nasmijavalo, jer se meni uvijek činilo toliko logičnim da je nepotrebno za pojašnjavati, ali ipak;

Da li je imam (efendija) član džematskog odbora?
Naravno da je imam član džematskog odbora, s tim što se imam ne bira u toku izbornog procesa nego je član džematskog odbora po položaju uz napomenu da ovo ''po položaju'' ne znači da je tu pro-forme radi ili "eto neka ga", već član džematskog odbora sa svim pravima i obavezama koja ta funkcija sa sobom nosi u donošenju odluka za dobrobit njegovog džemata i Islamske zajednice u cjelini.
(Ustav IZ-e čl. 37, Izborna pravila čl. 10) 

Eto, nadam se da sam bar malo približio i pojasnio izborni proces u Islamskoj zajednici i eventualno pomogao nekom od džematlija ili imama prilikom predlaganja ili kandidovanja na nekoj od lista unutar izbornog procesa.

Biti član džematskog odbora džemata, izvršnog odbora medžlisa, delegat u skupštini medžlisa ili sabornik Islamske zajednice je velika čast, obaveza i odgovornost ovoga, ali sigurno i budućeg svijeta. Zbog toga predlažite, kandidujte i glasajte za one insane koji će tu odgovornost časno nositi i stalno raditi na poboljšanju svih segmenata unutar Islamske zajednice.

Na kraju dio hadisa koji govori o karekteristikama munafika (licemjera) za savjet i opomenu svima nama: "...munafik je onaj koji kada mu se nešto povjeri, on to iznevjeri...".

Saturday, July 12, 2014

Večer Kur'ana bez čuvara Kur'ana?

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

U ovoj lijepoj ramazanskoj atmosferi želio bih da se osvrnem na pojavu o kojoj sam u prošlosti već govorio, mislio i pisati, ali eto do sada nije bilo nafake. A to je organizovanje večeri Kur'ana sa različitim povodom, od iftara, preko ramazanskih noći, do mubarek noći u Ramazanu i mimo njega.

Odmah na početku napomena da su ovakve večeri ili noći/dani (svejedno) pozitivne i potrebne, a za svaku pohvalu su svi oni koji daju truda u organizaciji takvih prigoda. 

Međutim, ono što se ja pitam jeste; ko odlučuje o samim učesnicima ovakvih večeri i koji su to kriteriji po kojima se učači/učesnici pozivaju na prigodu koja se zove <večer Kur'ana>? Znam da će mnogi koji čitaju reći da pišem prepoznajući sebe kao nekog ko nije pozvan da bude učesnik neke večeri i biće u pravu! Da! Ali o meni i o tome malo kasnije. 

Prvo da vidimo šta su to krijeriji jednog učača Kur'ana ili koji su to osnovni kriteriji za učenje Kur'ana bilo kada i bilo gdje:

1. Mekharidž - pravilno izgovaranje svih harfova (slova);
2. Tedžvid - pravilno spajanje riječi u ajetima i spajanje cijelih ajeta;
3. Tertil - pažljivo i precizno, glasom uljepšano učenje ajeta.

Eto; to su kriteriji. Nažalost vrlo česta je pojava da mnogi uče Kur'an koristeći treći kriterij i to samo ovaj dio <uljepšanim glasom>. Vrlo česta je pojava, a to svjedočimo sa tzv. narodnim mujezinima po našim džamijama koji "imaju glasove", "da ti srce stane", "učevni su i imaju prefin glas" i td. a u stvarnosti osim neke njihove melodije ni jedan harf ne izgovore kako treba, o tedžvidu da i ne govorimo.

E sad se vraćamo na kriterije za prigodu koja se zove <večer Kur'ana>. Pravila i kriteriji su isti, ova tri pobrojana, ali nam je nažalost bitnije da neko i u ovoj prigodi ima divan glas, a izgovor harfova i tedžvid su sporedni. Nažalost. U mom komšiluku se organizuje "Večer Kur'ana" i pozvani učesnici su meni dobro poznati, kao i njihove tedžvidske i glasovne mogućnosti. Osim jednog učesnika (čije ime naravno neću spominjati) svi pozvani su učači koji primjenjuju ova tri kriterija, a greška se naravno može desiti svakom. Ali nelogičnost koja meni bode oči i koja mi nikako nije jasna, a na početku sam rekao da se to već dešavalo, je ta da je samo jedan učesnik ove večeri hafiz Kur'ana. Večer Kur'ana bez hafiza (mn.), bez čuvara Kur'ana?

Kako? E sad ćemo malo o meni. Bukvalno 2 kilometra od džamije u kojoj se održava ova prigoda je moja kuća, ali ja nisam podoban da budem učesnik večeri Kur'ana. Slažem se, jer ja nemam glasa i to iskreno kažem jer sam svjestan svojih glasovnih mogućnosti. Ali, da li je to stvarno razlog ili nešto drugo, hmm, to ostavljamo na sud Onome koji sve zna. 

A hajmo sad o ostalima. Kojim ostalima? Pa hafizima, čuvarima Kur'ana koji nisu (ili su vrlo rijetko) već duži period učesnici ovakvih noći. Na našem Kantonu ih vrlo malo imamo živih, ali nisu nam dostupni, nisu pogodni ili šta?? Ni jedan od tih hafiza nije glasovno dobar da bi bio učesnik večeri Kur'ana? Evo da pobrojim žive hafize, žive čuvare Kur'ana iz naše bliže okoline, jer mi je krivo da ni jedno ovo ime ne vidim kao učesnika, a nije moguće da su svi bili pozvani i da su odbili ili bili prezauzeti.

hfz. Suad ef. Šahinović, živi i radi u Cazinu, profesor Medrese, čovjek koji je prvi hafiz Krajine, mentor mnogim učenicima i učenicama Medrese, izveo nekoliko hafiza. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, njegove glasovne mogućnosti nadaleko prepričavane.

hfz. Numan ef. Bajrić, živi i radi u Cazinu, student FIN-a, prvi hafiz bihaćke Škole hifza i prvi hafiz Cazina. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca.

hfz. Dževad ef. Šahinović, živi i radi u Bužimu, student FIN-a, treći hafiz jedne porodice. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca.

hfz. Muharem Bajrić, živi i radi u Bosanskoj Krupi (koliko je meni poznato), prvi zvanični hafiz Bosanske Krupe.  Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca.

hfz. Emrah Litrić, živi u Bihaću, još uvijek učenik srednje škole, fenomen od mladića i hafiza. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca, spominjan i hvaljen po cijeloj Evropi.

hfz. Abdurrahman ef. Osmanović, živi i radi u Bihaću, prvi bihaćki hafiz, koordinator Škole hifza, izveo nekoliko hafiza. Po mom mišljenju hafiz i imam sa najboljim meharidžom i tedžvidom na našem Kantonu, a glasovne mogućnosti stvar subjektiviteta slušaoca.

Zna li neko još kojeg? Živog hafiza, živog čuvara Kur'ana iz naše bliže okoline? Ja se ne mogu sjetiti. Toliko ih je, malo ih je, a nažalost i ovo malo ne cijenimo, ne promoviramo, ne hvalimo. A štaš! Hoćete jednu uporedbu; na cijelom našem Kantonu  ima eto toliko živih hafiza Kur'ana, a samo u jednom medžlisu Zenica ima preko 20 hafiza. Krajina ih nema mnogo, ali ih ima elhamdulillahi i biće ih još u budućnosti. A koliko ih cijenimo i poštujemo pitanje je za neku drugu emisiju.

Za kraj bih opet napomenuo da svi učesnici večeri Kur'ana u mom komšiluku spadaju u red dobrih učača Kur'ana sa ispunjavanjem sva tri kriterija i da se ne protivim njihovim učešćima u ovoj ili budućim večerima Kur'ana, ali sam za to da se saff učača i učesnika pojača i popuni hafizima, čuvarima Kur'ana.

Wednesday, July 2, 2014

Jel' iftar za postače il' večera za komšije?

Bismillahi-r-Rahmani-Rahim

Tokom mubarek mjeseca Ramazana posebno mjesto kod postača  zauzima iftar, nije ni čudno kad je u hadisu iftar definisan kao "...prva radost postača...". O vrijednosti iftara najbolje govori hadis u kojem Poslanik a.s. kaže: "Ko pripremi iftar za postača biće nagrađen kao i da je sam postio, a da se od nagrade postača neće umanjiti." O vrijednostima iftara neću pisati jer je to valjda svima jasno, ali o ovom dijelu <pripremi iftar> i <za postača> želio bih dati svoje mišljenje, jer smatram da je danas iftar, nažalost, prerastao u narodni sobet, mahalsko veselje ili porodični prestiž. 

Hajmo prvo odgovoriti na pitanje šta znači pripremiti? I vrlo lahko odgovor je tu; u hadisu ashabi ispituju Poslanika a.s. o tome šta sa onima koji nisu u mogućnosti da pripreme ovo, pa ono, pa ko nema i sl. ... da bi na kraju došli do toga da Poslanik a.s. kaže "...da dodaš čašu vode ili hurmu da se postač omrsi." I to je iftar za postača. Zar nije? A danas pripremiti podrazumijeva naspremati hrane i svih mogućih ćeresta da sofra bude što punija, a to što se trećina neće pojesti već se kvari, stoji ili baca, to baš one koji iftar kao porodični prestiž ili mahalsko veselje pripremaju i ne interesuje. Ne govorim ja ovdje da nije dozvoljeno ili nije prihvatljivo imati više vrsta hrane na iftaru ili veću količinu hrane, ne! Samo napominjem da vrste i količine hrane trebaju biti prilagođene broju postača koji sjede za sofrom i to je jedino pravilo za <pripremiti> iftar.

Da u jednoj rečenici podvučem da izrazom narodni sobet/mahalsko veselje ne mislim na organizovane veće iftare, džematske isped džamija i sl. kao što je bio iftar na Trgu u organizaciji braće i sestara iz Turske, maŠaa Allah. Takvi su za svaku pohvalu i preporuku.

I napomena za pripremu iftara; koliko god se trudili i pod uslovom da imamo zaista gladne postače, opet ne možemo uskladiti količinu hrane i u većini slučajeva ostaje dosta hrane nakon iftara. Preporučujem i molim domaćine iftara da odmah po završetku iftara  (i nakon što ukućanima obezbijede sehur) svu hranu koja je ostala lijepo upakuju i otpreme do javnih kuhinja na uslugu korisnicima ove javne sofre.

Hajmo sad kratko o izrazu <iftar za postača>. I zaista tako stoji u hadisu; za postača. Nije za komšiju, za rođaka, za tetka, za ujnu, za strinu, za ne znam ti ja više koga ...već za postača, pa makar niko od pobrojanih ne bio u toj kategoriji. Opet da budem jasan; nemam ja ništa protiv da na iftaru bude određen broj nepostača, namjernika, prolaznika, putnika ... ali da na iftaru koji organizuje domaćin musliman bude većina nepostača, e s tim se ne slažem! Zašto zvati sve redom? Zašto pozivati iz dalekih mjesta rodbinu i pajde (većinom interesne)? Zašto, kad ne poste?! Iz kojeg razloga i zbog čega ne poste, to me ne interesuje, a da nemam problem sa nepostačima vidi prošli tekst o Ramazanu da se ne ponavljam.  I ne znam u čemu je problem lijepo se zahvaliti na pozivu i reći da ne postiš (a nikog nije briga iz kojih razloga) i da domaćin to mjesto upotpuni sa postačem.

Iftar je bolan radost postača. I samo postači znaju značenje te rečenice i tog osjećaja radosti kad shvate da su u ime Uzvišenog ispostili i da u Njegovo ime sada mrse.

Možete Vi, dragi čitači, misliti šta hoćete i buniti se koliko hoćete, ali ja samo mislim da je fer da na iftar dolaze postači, jer se zove iftarom. A ko je ruč'o oko 5, pa opet krenuo na "iftar" jer se mora odazvati komšiji, taj ne osjeća da ide na iftar, takav ode na večeru kod komšije. A kao dokaz ove moje tvrdnje su ponašanje takvih prije samog iftara. Razgovor o svemu i svačemu, samo ne o pametnim i iftarskim temama. Na jeziku vicevi i to što <masniji> na račun hodža i hadžija, IZ-e, pa i dinskih propisa. Nekontrolisani smijeh i cerekanje uz poneku i cigaru među postačima, jer haj <svi znaju da on ne posti, pa nema veze>. Ima veze!?!

Ja prije iftara želim mir i tišinu. Ja prije iftara želim učiti ili slušati nekog kako uči Kur'an. Ja prije iftara želim tiho razgovarati o lijepim ramazanskim i iftarskim temama. Ja želim sa osmijehom dočekati kandilje i ezan akšamski.

Mali dodatak ovom tekstu o iftaru jeste akšam namaz. Čuj, akšam namaz?! Da, dragi postači (ali sad se obraćam i onim nepostačima koji su se zatrefili na iftaru), akšam namaz je i dalje farz i treba ga klanjati i po mogućnosti u džematu. Zato preporučujem svakom domaćinu da prilikom organizovanja iftara misli na činjenicu da prisutni gosti trebaju klanjati akšam. I u ovom prepoznajemo ponekad nelogičnost kada je više nepostača na iftaru (a bio sam u ovakvim situacijama), pa onda 3-4 insana klanjaju akšam i poste, a ostali čekaju samo da se sofra postavi i da hodža (eto to je sad najbitnije) prvi kaže bujrum i on je bio na pravom iftaru i prob'o je svakakvih iftarskih ćeresta. Aman.

Uz iftarsku dovu koju treba učiti prije samog akšamskog ezana završih ovo svoje razmišljanje;

ALLAHUMME INNA LEKE SUMNA, VE BIKE AMENNA, VE 'ALEJKE TEVEKKELNA, VE 'ALA RIZQIKE EFTARNA.

Gospodaru naš, u Tvoje ime postimo, u Tebe vjerujemo, na Tebe se oslanjamo i od tvojih blagodati se iftarimo.

Saturday, June 28, 2014

Evo Ramazana, jeste znali ovo?

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

"O vjernici, propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas - da biste bili bogobojazni", kur'anska je poruka povodom propisivanja posta mubarek mjeseca Ramazana. A u poznatom hadis-i-kudsijju Uzvišeni za post, kao poseban ibadet (Bogu ugodno djelo) kaže: "Post je Moj i Ja za njega nagrađujem". A opet hadis Poslanika a.s. da "...na Džennetu imaju posebna vrata, koja se zovu Rejjan i na koja će ulaziti samo postači..." poseban je podstrek za sve vjernike da mjesecu Ramazanu pristupe krajnje ozbiljno.

Obzirom da se ovih dana mnogo piše o važanosti, blagodatima, propisima i td. mjeseca Ramazana toliko u uvodu, jer smatram da većina muslimana (bili postači ili ne) poznaju osnovne propise o Ramazanu. Ja bih se želio osvrnuti na one stvari o kojima se manje govori ili se sa zadrškom o njima priča.  Pa da krenemo od vrste insana/muslimana (iznosim svoje mišljenje) sa podjelom prema mubarek Ramazanu.

Nepostači bez uvjerenja; su ustvari insani koji uopće ne smatraju da trebaju postiti, jer u osnovi nemaju uvjerenje da je post njima naređen. Ustvari, nije mali broj onih koji nose muslimanska imena, a od vjere praktično ništa drugo i nemaju, pa čak ponekad sumnjaju u same temelje svoje vjere, sumnjaju i u postojanje Uzvišenog. Nećemo ih posebno razmatrati, jer i Uzvišeni u Kur'anu poručuje: "...pa ko želi neka vjeruje, a ko ne želi neka ne vjeruje...".

Nepostači sa uvjerenjem, ali lijeni; su oni muslimani koji vjeruju i u sebi dina imaju, ali jednostavno nisu naučeni niti sebe pokušavaju naučiti da poste ili neki drugi ibadet čine. Takvi najčešće sebe uz Ramazan opravdavaju sa onim: ne može se, teško je, predugo je, meni je srce čisto, ja nikom zlo ne mislim, i sl. Za takve bih ispričao kratku anegdotu koja se desila kada sam razgovarao sa jednim poznanikom koji mi je pojašnjavao i opravdavao činjenicu da ne posti. Eto kao on se meni nešto treba pravdati? Ma jok, tvoj post ili nepost nema veze sa mnom ili drugim insanima, to ti sa Uzvišenim riješi. Ali u razgovoru on meni kaže da se ne može, da je teško, predug dan. Ja ga onako, čisto iz kurtoazije, upitam: A koliko si dana uspio? Kaže nisam ni jedan. Rekoh dobro, a koliko si dana pokušao? Kaže: ma nisam ni jedan, predugo je. Molim?! Nisi ni pokušao, ni probao na sehur ustati, ni pola dana ispostiti? Kaže nisam. Pa šta me zafrkavaš,  kako onda znaš da se ne može? Pa bar probaj i ukoliko zaista ne uspiješ, pa da neko opravdanje imaš.

Postači reda radi; su muslimani koji poste najčešće zato što svi poste, zato što su njega/nju navikli, pa eto sramota da i on/ona ne poste. Aman, koga je sramota? Jer kod takvih najčešće posti samo želudac; nema hrane, nema vode i to je to. I dalje on/ona galami na koga stigne, psuje kad se naživcira, klete rođaka što mu preko međe pređe, klete komšiju što mu njegova kokoš čeprka po dvorištu, ljuti se na sve i svakog, jer je bolan gladan i žedan, a ne kuži zašto posti. Sve filmove i serije, svu muziku i emisije, koju sluša i gleda mimo Ramazana sluša i gleda i u Ramazanu. Ne jede kruha i ne pije vode, al' na svakom koraku "grize meso" i "pije krv" svoga brata i svoje sestre, jer i dalje ogovara, zavidi, sumnja, prenosi .... i tako bom, k'o da nije Ramazan. A hadis: "Ko se ne ostavi ružnog govora Allahu dž.š. nije potrebno da ostavlja jelo i piće"? Ako postiš, znaš li bolan zbog koga i zašto postiš?

Postači parekselans; su vjernici i vjernice kojima posti svaki dio tijela. Da neće hrane i pića to je prevaziđeno. Ovi postači se trude da im oko ne gleda šta ne treba, da im uho ne sluša šta nije primjereno, da im ruke ne dodiruju osim halala, da noge ne hode u sumnjivo, da jezik šuti što je moguće više, a kad progovori da samo dobro govori. Njima duša sa njihovim tijelom posti. E bujrum na vrata Rejjan.

Hajmo se sad pozabaviti određenim pojavama i situacijama u Ramazanu u kojima vrlo često griješimo, a možda i ne znamo da je tako.

Postač VS nepostač - situacija koja je svakodnevna. Normalna je pojava da u društvu ima postača, ali i nepostača (pa ko smo mi da ulazimo u razloge zašto neko ne može ili neće da posti?).  I najčešće se krive nepostači kako "smetaju" postačima, jer javno jedu i piju, duhane i sl. Ok, smatram da je krajnje degutantno i nekulturno od čovjeka koji ne posti, a koji je u društvu isključivo postača da im namjerno "ćorluči" sa takvim ponašanjem, ali ja bih se ovdje osvrnuo na grešku postača u ovakvim situacijama. Pitate se kako? Vrlo često mi sebi dopuštamo da sudimo zašto neko ne posti i osuđujemo ga zbog toga, a ne poznajemo situaciju, zdravlje ili mogućnosti osobe koju osuđujemo, pa čak se i namjerno (a kao postimo i ovim ulazimo u one postače reda radi) nalazimo na mjestima gdje su isključivo nepostači da bi kasnije komentarisali. Opet primjer situacije koja mi se desila. Postač meni priča kako je u Bihaću (ili bilo kojem gradu) puno nepostača. Kaže: kafići su puni, jede se i pije javno, k'o da nije Ramazan. A ja ga pitam: A kako ti to znaš? Pa kaže: ja bio u gradu i prošao korzom. Molim? A šta ćeš ti u gradu u sred bijela dana, u sred posta, korzirati? Nije on rekao da je imao posla ili da je žurio u Općinu po neki dokument, već je on išao prošetati i razgledati!? Zašto? Pa brate (i sestro) jel' ti postiš sebi ili postiš pa ideš razgledati i bilježiti ko po gradu ne posti? Dobio ti zadatak da budeš pisar, eto. Ima svaki insan svoje pisare, meleke časne što svaki postupak pišu, nije bolan tvoje da razgledaš, komentarišeš i sudiš. Pa dragi postači, postite radi sebe i ne smetajte nepostačima, oni će svoja opravdanja pred Uzvišenog iznositi.

Postač VS suprug/supruga - situacija svakog dana, a pogotovu svake noći Ramazana. Šta je? Kao o tome se ne može govoriti, tabu? Nema tabu i Islamu. Dozvoljeno je postaču da zagrli, pa čak i poljubi svoju suprugu u toku posta, naravno ukoliko to nije strastveni poljubac koji može odvesti dalje. A kad nastupi iftar, tad je dozvoljeno (kao i kruh i voda) sve ono što je dozvoljeno i mimo Ramazana, sve do zore. Pa zar post nije <sustezanje od jela, pića, duhana i drugih tjelesnih uživanja od zore do zalaska sunca>, što znači da je sve pobrojano dozvoljeno od zalaska sunca pa sve do zore.

Postač VS djeca - situacija u kući, na ulici i u džamiji. Grešaka na pretek. Prvo; ne navikavamo svoju djecu na post i namaz, džamiju i džemat. Mali su - nisu, oni će reći da žele s vama postiti, teško im je - nije, oni će reći kad više ne mogu i kad ogladne, poslije će - kad poslije?, kad odrastu - ko ti garantuje da će odrasti, jer ne poznaješ propisanu sudbinu, .... i tako u nedogled. Drugo; galamimo, vrištimo i psujemo na djecu (i svoju i tuđu) k'o da nije Ramazan. A svi znamo koliko je Poslanik a.s. volio djecu i koliko je posebno bio milostiv u toku mjeseca Ramazana. Treće; djeca nam smetaju dok klanjamo, kako kod kuće tako i džamiji? Halo, tvoje dijete ti smeta dok klanjaš? Pa sjećate se situacija; hoće dedo ili nane da klanjaju i onda bihuzur cijela kuća. Jedna snaha nosi peškir, druga lavor, treća postekiju, sva djeca u drugu sobu, niko ni "A". Ama svi na nogama jer neko treba klanjati. Dragi Allahu koje neznanje. Pa de uzmi dijete/unuče u krilo dok uzimaš abdest, nauči ga. De ga stavi kraj sebe na postekiju dok klanjaš, nek se igra. Kad sjedneš na Et-tehijjatu stavi ga u krilo svog namaza, dok dovu učiš zagrli ga i tako dovu uči. Tako ćeš mu namaz privoliti i na namaz naviknuti. Pa svima nam je dobro poznat primjer situacije kada je Poslanik a.s. klanjao, a u njegovu sobu utrčali Hasan i Husein, unučići Poslanikovi, pa po svome dedi. Poslanik na sedždi a njih dvojica na leđima, na vratu, dedi po glavi. Šta je Lijepi, Blagi Poslanik učinio? Nije zvao ukućane ili sam unučiće iz sobe izbacio, već je osaburio, strpio se na namazu, dok se oni nisu izigrali i sami otišli, a onda samo namaz nastavio. Djeca koja ne znaju propise namaza ne mogu namaz pokvariti, zapamti! 

Da Vam ne bi bilo dosadno, ako već nije ;-) ... ovdje ćemo stati, pa nastavak tražiti u nekom drugom tekstu, a na kraju ovog još samo svim insanima poželjeti mubareći Ramazan sa dovom da iz njega izađemo bar za trun bolji ljudi.