I 10 godina prođe, ali tuga ostade... rahmetli ADIS BARUČIĆ

Adisa Baručić

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da su i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On, Milostivi, uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je da voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić (Ferid i Mirsada) Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine insan je za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, ... ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo već devet godina nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju je se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 10 godina od opake bolesti; akutne leukemije i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru.

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam (i citiram) hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali... tog sabaha sam ja potpuno svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, ali i njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano i veselo lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu i ljudima; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njena porodica i njeni prijatelji pričaju i svjedoče. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta "briga" joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao mu'minka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin

I deveta godina prođe, ali tuga ostade... rahmetli ADISA BARUČIĆ

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da su i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On, Milostivi, uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je da voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić (Ferid i Mirsada) Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine insan je za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, ... ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo već devet godina nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju je se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 9 godina od opake bolesti; akutne leukemije i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru.

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam (i citiram) hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali... tog sabaha sam ja potpuno svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, ali i njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano i veselo lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu i ljudima; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njena porodica i njeni prijatelji pričaju i svjedoče. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta "briga" joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao mu'minka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin

Osvrt iz Švedske: on je zapalio papir (Mushaf), a muslimani su pogazili principe Kur'ana

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

"A kad im se kaže: Ne činite nered na Zemlji, oni odgovaraju: Mi samo red uspostavljamo."

Na početku ovog teksta naglasio bih dvije stvari: prvo, stavovi i mišljenja u ovom tekstu, kao i na ovom blogu, su isključivo moja mišljenja. A drugo, živim u Švedskoj i svoja razmišljanja i stavove temeljim na svom znanju i promišljanju, ali i dosadašnjem iskustvu života u Švedskoj, kao i svakodnevnom odnosu sa ljudima koji žive u Švedskoj, uključujući autohtone Švede, ali i sve druge nahije koje su svoj dom, utočište ili privremeni smještaj našli u Švedskoj.

Aktuelnost iz Švedske: onaj, neki palio, zapalio Kur'an. Netačno!

Kur'an je riječ Božija, objava, poruka, sistem, principi, vodilja... sve osim same materije koja je sadržana na papiru, papirusu, koži, kamenu... što je ipak samo papir i tinta, koju nazivamo Mushaf. I da smo jasni: stvarno mu to nije trebalo. Onako, ljudski. Jesi ekstremista, jesi rasista (na osnovu njegovih javnih izjava), al' što ti to treba i to u mjesecu ramazanu? Ali, pustimo mi njega, malo. Da mi vidimo šta je s nama? On je zapalio papir, izgorjeli su listovi i tinta, i šta sad? Jeli to umanjilo vrijednost dini Islama? Vrijednost Kur'ana, objave Božije? Nije sad, nikad nije prije i nikad neće poslije. Tačka. 

Odgovor muslimana u nekoliko gradova Švedske na ovaj čin je bio još gori i gnusniji čin nereda, paljevina, vike, vriske, galame, uvreda... Odgovor kojeg bi se svaki svjestan i savjestan čovjek, vjernik, musliman, trebao postidjeti i jasno naglasiti da on nije od tih i takvih. I ono što mogu potvrditi, pa čak i garanciju dati, Bošnjaci muslimani nisu uzeli učešće u "ovakvom" odgovoru. Elhamdulillah.

Gledajući i čitajući reakcije pojedinih nadri novinara, beduina razumijevanja vjere i propisa, onih koji uopće ne žive u Švedskoj, ne mogu a da ne reagujem i ne dam osvrt iz Švedske. Osvrt nekog ko ovu situaciju vidi i doživljava lično, ali i zna ponešto od pravila i sistema života u Švedskoj. 

Prvo, sa aspekta vjere Islama. Neću puno vaziti. Ma neću nikako vaziti. Nema potrebe. Tražim od svakog čitatelja ovih redova da, ako već ne zna, odmah i hitno pronađe priču o Poslanikovom a.s. odlasku u Taif i stanovnicima Taifa, njihovoj reakciji, strahotama koje su mu govorili, radili, pokušali... A šta je on odgovorio? Kakva je njegova reakcija bila? O vi(mi) koji se na Poslanika Lijepog pozivate(mo)?! Koja je reakcija Poslanika Lijepog bila? Da pali kuće po Taifu? Da galami, viče i vrijeđa stanovnike Taifa? Da im dove uči da budu uništeni? ... Šta je Poslanik a.s. uradio i nakon što mu je melek ponudio da brda na Taif sruči? Šta? Rekao je: ne. Ja sam poslan kao Milost i ja se nadam da će od njih ili njihovih potomaka biti onih koji će slijediti Uputu. Ili onaj drugi primjer Jevreja Medine (Jesriba) koji mu je, ni manje ni više, nego svaki dan, svako jutro, izmet po pragu poslaničke kuće mazao i ostavljao. Šta je Poslanik Lijepi radio i uradio? Kakvu je reakciju imao? Jel naredio da se uhvati? Da se u zatvor baci? Da mu se kuća zapali ili sruši? Šta je uradio Onaj na koga se ove današnje muslimanske neuke, neodgojene, neotesane "rulje" i "mase" pozivaju? Ništa! Brisao i pozivao dalje. Brisao govna i živio život dalje. Dok nije došla prilika da pokaže svu svoju veličinu i ljepotu vjere Islama, pa da ga posjeti u njegovoj kući kad je prestao dolaziti jer je bolestan. E moj muslime današnji. E moj mu'mine. Koga ti zavaravaš kad po Zemlji nered činiš, tuđe uništavaš, vrijeđaš, galamiš... Koga zavaravaš da to radi Boga, Kur'ana ili Lijepog Pejgambera radiš? 

"Kad im se kaže: Ne činite nered na Zemlji! Oni odgovaraju: mi samo red uspostavljamo. Ne, oni su zaista oni koji nered čine, a to i ne shvataju." Ovo je kur'anska definicija današnjih uzjarenih, neodgojenih i neukih muslimanskih rulja i masa svugdje u svijetu, a pogotovo u zemljama Zapada gdje su muslimani manjine, doseljenici i  izbjeglice. Da, da... Ovi ajeti se odnose na muslimane. Ne na nemuslimane. Pročitajte nekoliko ajeta prije, pa ćete vidjeti da počinje sa "A ima ljudi koji kažu (tvrde) da vjeruju u Allaha i Sudnji dan...". I baš tako. Oni kažu. Tvrde... A njihova djela, akcije i reakcije su nedjela, nered, smutnja i najgora moguća slika Islama... Da nas Allah zakloni tih i takvih. Ovakve akcije i reakcije su sušta suprotnost principa Kur'ana za koji tvrde da se bore i reaguju.

Drugo, sa aspekta sistema i pravila u Švedskoj. Onaj, što je palio papir, zapalio Mushaf. On je legalno i legitimno tražio dozvolu za javno okupljanje. Dobio. Policija nije štitila njega i njegove stavove. već izašla da radi svoj posao. Na jednom video isječku se to jasno može vidjeti i na švedskom jeziku čuti, kada policajac objašnjava "onome" da uđe u ograđeni dio, da uradi ono što je najavio i u vremenu u kojem je najavio, da izađe sa druge strane, sjedne u auto i ide dalje za svojim poslom. Potpuno profesionalno, bez emocija, bez zadrške i podrške. Policjac koji radi svoj posao. I šta muslimani uradiše? Okupiše se u većem broju u nekim gradovima. Bez dozvole, jer je nisu ni tražili. Da reaguju na nešto na što se nije uopće tražila njihova reakcija. Zašto? Da bi pokazali lice svoje nekulture i dali "onome" još više argumenata u njegovoj kampanji: eto vidite, jesam vam rekao kakvi su oni. U jednom od gradova učinili su muslimani ono što je trebalo svugdje. Ignorisali dotičnog. Nekoliko ljudi je izašlo, mirno slušalo, na početku sa obližnje crkve zvono počelo da zvoni jer je lokalni svećenik odlučio da se tako suprostavi tome i ljudi se razišli. On nije imao publiku! A to je ono što je on želio. Publiku koju će provocirati i isprovocirati da čini nerede i probleme, da može govoriti: jesam vam rekao. I na kraju, šta smo dobili? Nekoliko stotina stranica zapaljenog papira i nekoliko stotina muslimana sa kaznenim i krivičnim prijavama, vjerovatno sudskim epilozima u kojima će mnogi završiti u zatvoru ili biti deportirani iz Švedske. A sve muslimani, koji drugima govore kako je Islam vjera mira i ljepote. Pogazišmo i ovaj princip.

I treće, ne razumijem  nikako ni ove koji su komentatori "sa strane". Čitam razne komentare ljudi koji žive u Bosni, Sandžaku, drugim evropskim državama... Zašto je bitan tvoj komentar na situaciju o kojoj lično ne znaš ništa? I još na to: u komentarima nazivaju Šveđane, znači sve redom, rasistima, fašistima, neljudima, itd. a i "onog" ćafirom, krmkom, debilom, itd. itd. Hajte vi meni, dragi muslimani opet odgovorite. Ebu Leheb i Ebu Džehl, dva najveća neprijatelja Poslanika a.s. Strahote koje su oni radili, govorili i pokušali prema Poslaniku a.s. su ... neopisive. Može li mi iko pronaći jednu predaju, jedan hadis, jednu priču... u kojoj Poslanik a.s. njih dvojicu ili bilo koga drugog naziva ikakvim imenom, pogrdnim imenom, nadimkom? Ikoga? Ikada? Pali smo i na ovom principu. Pali smo...

Na kraju, za one koji ne znaju: u Švedskoj je potpuna sloboda vjere, zakonom zagarantovana. U Švedskoj samo kroz primjer Bošnjaka muslimana možemo vidjeti da muslimani slobodno, nesmetano, čak i zaštićeno prakticiraju svoju vjeru, imaju svoje džamije, iznajmljene ili kupljene, imaju svoje Imame, odbore, sva prava koja oni žele da iskoriste. I to sve, u skladu sa zakonom, na vrijeme najavljeno, poštujući drugog i drugačijeg. Tako da te priče i izjave, komentari i dobacivanja "na račun" Švedske i Šveđana, navodnih nesloboda, nepravde i slično. Ne stoje! Nisu tačni! Jedini preduslov svega je da se poštuje zakon i da se sve radi u skladu sa važećim zakonima. Oni koji poštuju zakon, oni su rahat. Oni koji ne žele, ili neće... Oni su u problemu, bez obzira na rasu, vjeru ili naciju. Jednostavno. 

p.s. U općini Gislaved postoji Grupa podrške u kriznim situacijama. Ja sam redovni član te grupe. Jedini musliman. Neki dan stiže mail sa informacijama za članove grupe i na kraju stoji "Ugodan vikend svima, sretan Uskrs onima koji slave i ugodan i lagahan ramazan onima koji poste", a ja sam sam, jedan musliman u toj grupi!? Ali njihova kultura komuniciranja im ne dopušta da me izostave. Ne. Tako obrazovani i kulturni ljudi komuniciraju. I takvih je većina u Švedskoj.

Kakvi smo mi? Pitanje za neki drugi tekst... 

hafiz Adis Baručić, dipl. imam - Švedska, 19.04.2022.

Ko o čemu, oni o zekatu... Moj 'omaž' njima i takvima.

 U ime Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog

Već duži niz godina ja sam, elhamdulillah, obaveznik davanja zekata, moj imetak prelazi granice nisaba. U tom periodu bio sam uposlenik Islamske zajednice u BiH, uposlenik privatne firme u BiH, zatim uposlenik Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj, a za nekoliko dana, ako Bog da, uposlenik privatne firme u Švedskoj. Svaki put sam i svaki put ću, bez imalo dileme, svoj ukupan iznos od 2,5% od svog ukupnog imetka dati putem blokova Islamske zajednice u onom džematu u kojem sam član poštujući fetvu Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao što to rade mnogi muslimani Bosne i Hercegovine i lijepe dijaspore, bez imalo sumnje, dileme i straha da li su ispravno ispunili emanet svog zekata. Pa šta?

E, evo šta. Pojedinci, zaista, svakodnevno dokazuju da šejtani jesu uz ramazan svezani i da je, zaista, do našeg razvezanog nefsa. Pa brzopleto i nepromišljeno, a Bogu će sigurno za takve izjave odgovarati, da ne kažem beduinski dezavujišu narodne mase i ... ko će o čemu, ako ne oni o zekatu. Da, da... O zekatu, koji bi svaki pojedinac, po njihovim stavovima, trebao svojom procjenom davati onima koji ga zaslužuju, a još kad bi to, po mogućnosti i privatnoj procjeni, moglo biti u privatne humanitarno-da'vetske organizacije kroz koje će se dva, tri bunara iskopati i hiljade predavanja po bijelom svijetu održati. Nemojmo biti djeca!

Zadnji ispad jednog od takvih je izjava da su svi učenjaci "jednoglasni" da vlasnik novca (čuj ovo "vlasnik novca") lično dijeli zekat kategorijama ljudi koji ga, ni manje ni više, nego zaslužuju. E da vidimo taj "jednoglasni" stav (bez nabrajanja akademskih titula): fetva-i-emin Enes Ljevaković, muftija Nedžad Grabus, muftija Ahmed Adilović, muftija Nusret Abdibegović, ... da ne nabrajam sve muftije ... prethodni reisu-l-ulema Mustafa Cerić, sadašnji reisu-l-ulema Husein Kavazović ... Gospodine jednoglasni, ovo su učenjaci koji NISU jednoglasni u tom stavu koji ti zastupaš. Gospodine jednoglasni, ovo je ulema 20. i 21. stoljeća, Bosne i Hercegovine, Balkana, Evrope i svijeta i oni nisu jednoglsni u stavu koji ti zastupaš. Naravno da si sebe, vjerovatno, stavio i u učenjake i u te jednoglasne, pa je tebi sve to jednoglasno. Ali "u tom grmu i leži zec", veliki zec... Ti i takvi ove pobrojane, i još mnoge druge, ne smatrate ulemom i učenjacima uopće, pa ti je lahko izgovoriti da je nešto u tvom svijetu jednoglasno. Hej, mali ti je taj svijet, junače. Profesori medrese koju sam ja završio bez polaganja mature, nisu jednoglasni u tome što ti pričaš! Profesori Fakulteta islamskih nauka koji sam ja završio kao najbolji student svoje generacije nisu jednoglasni u tome što ti pričaš! Hafizi i kurra hafizi Komisije za hifz pred kojima sam ja položio hifz nisu jednoglasni u tome što ti pričaš i propagiraš! Šta bolan ti to pričaš? 

Da malo pomognemo i u izražavanju na lijepom bosanskom jeziku, jer vidimo da mnogima sa takvim stavovima, koji... ko o čemu, oni o zekatu... ni bosanski nije jača strana, vjerovatno zbog mnogih silsila, seneda, fetvi i mišljenja na "originalnom" arapskom jeziku, koji ova pobrojana ulema i ne zna (subhanallah), pa i nije, po takvima, ni ulema. Ma kako će i znati kad imate vi što sve tumačiti znate?!

Podijeliti ili dodijeliti nešto nekome, ko to "zaslužuje", znači samostalnom, privatnom procjenom zaključiti da taj neko nešto i zaslužuje. Tako bi ja lahko mogao, ako mi se ćefne (po tom jednoglasnom stavu), da procijenim da moj zekat zaslužuje "moj ćaća". Dobar insan, borac, invalid... Pa nek i zaslužuje. E nije!! I neće nikad biti. Zekat PRIPADA onim kategorijama kojima pripada po kur'anskim principima sa tačno određenim uslovima. Nema tu nikakvih zasluga, niti privatnih procjena. Tako da ja svoj zekat nikad nisam i nikad neću dati "svome ćaći" (niti ikom drugom kome ja privatno procjenim da zaslužuje), jer mu ne pripada, a možda ja mislim da ga i zaslužuje. Ali eto, ulema je jednoglasna u tim i takvim stavovima. Ma baš jeste?! Nije i tačka. Evo, sad sam i ja ulema i ja nisam jednoglasan u tome što pričaš.

Na kraju učim svima nama dovu koju je Poslanik a.s. učio Ibn Abbasu r.a. "Bože, uputi nas u razumijevanje vjere", amin. Da, da... Razumijevanje, a ne znanje. Znanja danas, izgleda, mnogi imamo sa svih mogućih izvora, ali razumijevanja... razumijevanja u kojoj kalendarskoj godini, kojoj vremenskoj zoni i na kojoj geografskoj koti se nalazimo... gotovo nikako. Nek nam je On, Uzvišeni, na pomoći. Amin.

p.s. Foto ilustracija, pogled na rodno mjesto kod Bihaća sa jedne on najljepših turističkih kota u Bosni i Hercegovini. Da nam pogled preko i iza bosanskih zelenih brda razbistri oči, rasprostrani duše i otvori vidike... Da Bog sačuva, kako smo "kratkovidni".

hafiz Adis Baručić, dipl. imam

Švedska, 15.04.2022.

I osma godina prođe, ali tuga ostade... rahmetli ADISA BARUČIĆ

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da su i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On, Milostivi, uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je da voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić (Ferid i Mirsada) Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine insan je za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, ... ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo već osam godina nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju je se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 8 godina od opake bolesti; akutne leukemije i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru.

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam (i citiram) hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali... tog sabaha sam ja potpuno svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, a njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano i veselo lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu i ljudima; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njena porodica i njeni prijatelji pričaju i svjedoče. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta "briga" joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao mu'minka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin