Surfajući po ovoj svjetskoj mreži koju zovemo <internet>, a budimo iskreni rijetko kad odsurfamo dalje od lokalnih žutopolitičkih, dezorijentisanih, dezinformisanih i nosozabadačkih portala, naiđoh na infomaciju da je ove godine tačno 45 godina od izlaska prvog stripa o slavnom Alanu Fordu i njegovoj ekipi. To me podsjeti na djetinjstvo i upaljenje svijeće, ogaračen nos kraj svijeće jer se novi broj Alana Forda ili nekog drugog tada popularnog stripa (Zagor, Tex, Miki, Dylan, i sl.) nije ispuštao iz ruku dok se ne pročita.
Za one koji ne znaju; strip Alan Ford govori o grupi TNT koju je osnovao Broj 1, čije se sjedište (Cvjećara u kojoj nikad cvijeća nema) nalazi u Petoj Aveniji u New Yorku. Stalni članovi grupe TNT (tajni agenti) su: Alan Ford, Bob Rock, Sir Oliver, Grunf, Šef i Jeremija. Grupa TNT pod vodstvom prapovijesnoga paraplegičara rješava brojne kriminalne zaplete i ulazi u raznorazne situacije. Tajni agenti, međutim, od toga nemaju neke fajde, već su uglavnom gladni i poderani odrpanci, koji jedva krpe kraj s' krajem. Ovaj strip se izdavao u Francuskoj, Danskoj, bivšoj Jugi, a u Italiji i danas redovno izlaze novi brojevi.
E sada zapitanost? Kako to da danas dječaci (pa i djevojčice) nemaju naviku čitati stripove? Ili bolje; kako to da nam djeca uopšte nemaju naviku da čitaju? Možda će neko od onih provehabijskih (kako sam ih u nekom predhodnom tekstu nazvao) muslimana odmah sve to oharamiti, dok će drugi promodernisti reći da njihova djeca imaju pametnijeg posla. Tako je i najlakše izgleda; il' djetetu danas sve zabrani, pa nek jedva čeka da se od mame i tate otrgne i oproba sve što mu ovaj "slatki" dunjaluk nudi čim im iz vidokruga nestane, il' mu sve dozvoli, pa nek bude moderan i mami i tati drži lekciju sa svojih velikih i punih 10 godina. Gdje nesta' zlatna sredina?
Ono što sigurno mogu potvrditi, a govorim iz iskustva, jeste; meni su stripovi pomogli da naučim kako se čita, a i da redovno čitam. Obzirom da tada nije bilo interneta, playstationa i drugih monitora (ako izuzmemo Super Maria) ono što je ostalo bili su stripovi. Ma da, pročitala se bolan i lektira tu i tamo, išlo se i u mekteb (čitali smo mi i ilmihale), pa i na vannastavne aktivnosti, ali se čitalo i prepričavalo, precrtavalo, mijenjalo i družilo. A danas? Danas sve na monitoru. Imam sina od 7 godina i njegova osnovna zanimacija (bar on tako želi, jer kaže sve kolege tako rade) bila bi monitor da ponekad nema zabrane i restrikcije od utičnica, kablova, tableta, telefona i pc-ova. Knjige, lektire, ilmihali, pa onda stripovi kao neobavezni materijal za čitanje nisu ni na mapi, ama čitanje nije ni na mapi.
Ova informacija o godišnjici stripa o Alanu Fordu vrati me nazad u djetinjstvo i nisam odolio a da prije ovog teksta ne pročitam (na monitoru naravno, pa kako drugačije kad mi sin nema ni jedan primjerak u print formatu) jedan broj i dobrano se ismijem njihovim provalama i sjetim se svojih djetinjastih provala dok se čitalo i razmjenjivalo po ulazima i hausterima. Lijepo je bilo djetinjstvo uz Alana Forda. Nije bilo briga jel Galaxy 4 ili 5, jel 8 il' 10 inča tablet, jel ova il' ona grafička, a sve ove brige ne pitajući tatu i mamu ima li love za novi mobitel, pc ili tablet. Mora biti, jer svi će biti <in>, a on/ona neće? A od djece mame i tate još gori i zaluđeniji ganjajući <in> svome djetetu koje još ni čitati ne zna. Pa koliko ste puta čuli; "...a da vidiš onog mog malog, ne zna još ni slova a na mom telefonu/pc-u/tabletu sve zna sam, sam nađe igricu, sam instalira, sam igra..." i onda oni rahat pijuckaju kaficu uz Onura i Hurem, Šeherzadu i Šaha, Sulejmana i Odbačenu, i ne znam ti ja više koju safunjicu. Tako on, draga mama i dragi tata, sam po tvom telefonu ili nekoj drugoj elektro napravi uđe i na ovaj net, pa sam gleda golotinju, pa sam gleda kako se ljudi tuku, kako neko nekom psuje, pa glave padaju ... pa najednom hoće mali brata da udavi, jer kaže to radi neki njegov u igrici il' na youtube videu. A ti samo pazi da ti koja epizoda ne prođe, uh, nedo Bog da promašiš usporeni snimak odbačene.
Ma ne mogu više! Sad ja ode sa teme; o djeci i odgoju u nekom drugom tekstu.
Alan Ford, stripovi, navika čitanja kod nas i kod naše djece. To sam želio napomenuti, čitamo li mi išta i čitaju li naša djeca?
No comments:
Post a Comment