Saturday, July 12, 2014

Večer Kur'ana bez čuvara Kur'ana?

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

U ovoj lijepoj ramazanskoj atmosferi želio bih da se osvrnem na pojavu o kojoj sam u prošlosti već govorio, mislio i pisati, ali eto do sada nije bilo nafake. A to je organizovanje večeri Kur'ana sa različitim povodom, od iftara, preko ramazanskih noći, do mubarek noći u Ramazanu i mimo njega.

Odmah na početku napomena da su ovakve večeri ili noći/dani (svejedno) pozitivne i potrebne, a za svaku pohvalu su svi oni koji daju truda u organizaciji takvih prigoda. 

Međutim, ono što se ja pitam jeste; ko odlučuje o samim učesnicima ovakvih večeri i koji su to kriteriji po kojima se učači/učesnici pozivaju na prigodu koja se zove <večer Kur'ana>? Znam da će mnogi koji čitaju reći da pišem prepoznajući sebe kao nekog ko nije pozvan da bude učesnik neke večeri i biće u pravu! Da! Ali o meni i o tome malo kasnije. 

Prvo da vidimo šta su to krijeriji jednog učača Kur'ana ili koji su to osnovni kriteriji za učenje Kur'ana bilo kada i bilo gdje:

1. Mekharidž - pravilno izgovaranje svih harfova (slova);
2. Tedžvid - pravilno spajanje riječi u ajetima i spajanje cijelih ajeta;
3. Tertil - pažljivo i precizno, glasom uljepšano učenje ajeta.

Eto; to su kriteriji. Nažalost vrlo česta je pojava da mnogi uče Kur'an koristeći treći kriterij i to samo ovaj dio <uljepšanim glasom>. Vrlo česta je pojava, a to svjedočimo sa tzv. narodnim mujezinima po našim džamijama koji "imaju glasove", "da ti srce stane", "učevni su i imaju prefin glas" i td. a u stvarnosti osim neke njihove melodije ni jedan harf ne izgovore kako treba, o tedžvidu da i ne govorimo.

E sad se vraćamo na kriterije za prigodu koja se zove <večer Kur'ana>. Pravila i kriteriji su isti, ova tri pobrojana, ali nam je nažalost bitnije da neko i u ovoj prigodi ima divan glas, a izgovor harfova i tedžvid su sporedni. Nažalost. U mom komšiluku se organizuje "Večer Kur'ana" i pozvani učesnici su meni dobro poznati, kao i njihove tedžvidske i glasovne mogućnosti. Osim jednog učesnika (čije ime naravno neću spominjati) svi pozvani su učači koji primjenjuju ova tri kriterija, a greška se naravno može desiti svakom. Ali nelogičnost koja meni bode oči i koja mi nikako nije jasna, a na početku sam rekao da se to već dešavalo, je ta da je samo jedan učesnik ove večeri hafiz Kur'ana. Večer Kur'ana bez hafiza (mn.), bez čuvara Kur'ana?

Kako? E sad ćemo malo o meni. Bukvalno 2 kilometra od džamije u kojoj se održava ova prigoda je moja kuća, ali ja nisam podoban da budem učesnik večeri Kur'ana. Slažem se, jer ja nemam glasa i to iskreno kažem jer sam svjestan svojih glasovnih mogućnosti. Ali, da li je to stvarno razlog ili nešto drugo, hmm, to ostavljamo na sud Onome koji sve zna. 

A hajmo sad o ostalima. Kojim ostalima? Pa hafizima, čuvarima Kur'ana koji nisu (ili su vrlo rijetko) već duži period učesnici ovakvih noći. Na našem Kantonu ih vrlo malo imamo živih, ali nisu nam dostupni, nisu pogodni ili šta?? Ni jedan od tih hafiza nije glasovno dobar da bi bio učesnik večeri Kur'ana? Evo da pobrojim žive hafize, žive čuvare Kur'ana iz naše bliže okoline, jer mi je krivo da ni jedno ovo ime ne vidim kao učesnika, a nije moguće da su svi bili pozvani i da su odbili ili bili prezauzeti.

hfz. Suad ef. Šahinović, živi i radi u Cazinu, profesor Medrese, čovjek koji je prvi hafiz Krajine, mentor mnogim učenicima i učenicama Medrese, izveo nekoliko hafiza. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, njegove glasovne mogućnosti nadaleko prepričavane.

hfz. Numan ef. Bajrić, živi i radi u Cazinu, student FIN-a, prvi hafiz bihaćke Škole hifza i prvi hafiz Cazina. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca.

hfz. Dževad ef. Šahinović, živi i radi u Bužimu, student FIN-a, treći hafiz jedne porodice. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca.

hfz. Muharem Bajrić, živi i radi u Bosanskoj Krupi (koliko je meni poznato), prvi zvanični hafiz Bosanske Krupe.  Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca.

hfz. Emrah Litrić, živi u Bihaću, još uvijek učenik srednje škole, fenomen od mladića i hafiza. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca, spominjan i hvaljen po cijeloj Evropi.

hfz. Abdurrahman ef. Osmanović, živi i radi u Bihaću, prvi bihaćki hafiz, koordinator Škole hifza, izveo nekoliko hafiza. Po mom mišljenju hafiz i imam sa najboljim meharidžom i tedžvidom na našem Kantonu, a glasovne mogućnosti stvar subjektiviteta slušaoca.

Zna li neko još kojeg? Živog hafiza, živog čuvara Kur'ana iz naše bliže okoline? Ja se ne mogu sjetiti. Toliko ih je, malo ih je, a nažalost i ovo malo ne cijenimo, ne promoviramo, ne hvalimo. A štaš! Hoćete jednu uporedbu; na cijelom našem Kantonu  ima eto toliko živih hafiza Kur'ana, a samo u jednom medžlisu Zenica ima preko 20 hafiza. Krajina ih nema mnogo, ali ih ima elhamdulillahi i biće ih još u budućnosti. A koliko ih cijenimo i poštujemo pitanje je za neku drugu emisiju.

Za kraj bih opet napomenuo da svi učesnici večeri Kur'ana u mom komšiluku spadaju u red dobrih učača Kur'ana sa ispunjavanjem sva tri kriterija i da se ne protivim njihovim učešćima u ovoj ili budućim večerima Kur'ana, ali sam za to da se saff učača i učesnika pojača i popuni hafizima, čuvarima Kur'ana.

Wednesday, July 2, 2014

Jel' iftar za postače il' večera za komšije?

Bismillahi-r-Rahmani-Rahim

Tokom mubarek mjeseca Ramazana posebno mjesto kod postača  zauzima iftar, nije ni čudno kad je u hadisu iftar definisan kao "...prva radost postača...". O vrijednosti iftara najbolje govori hadis u kojem Poslanik a.s. kaže: "Ko pripremi iftar za postača biće nagrađen kao i da je sam postio, a da se od nagrade postača neće umanjiti." O vrijednostima iftara neću pisati jer je to valjda svima jasno, ali o ovom dijelu <pripremi iftar> i <za postača> želio bih dati svoje mišljenje, jer smatram da je danas iftar, nažalost, prerastao u narodni sobet, mahalsko veselje ili porodični prestiž. 

Hajmo prvo odgovoriti na pitanje šta znači pripremiti? I vrlo lahko odgovor je tu; u hadisu ashabi ispituju Poslanika a.s. o tome šta sa onima koji nisu u mogućnosti da pripreme ovo, pa ono, pa ko nema i sl. ... da bi na kraju došli do toga da Poslanik a.s. kaže "...da dodaš čašu vode ili hurmu da se postač omrsi." I to je iftar za postača. Zar nije? A danas pripremiti podrazumijeva naspremati hrane i svih mogućih ćeresta da sofra bude što punija, a to što se trećina neće pojesti već se kvari, stoji ili baca, to baš one koji iftar kao porodični prestiž ili mahalsko veselje pripremaju i ne interesuje. Ne govorim ja ovdje da nije dozvoljeno ili nije prihvatljivo imati više vrsta hrane na iftaru ili veću količinu hrane, ne! Samo napominjem da vrste i količine hrane trebaju biti prilagođene broju postača koji sjede za sofrom i to je jedino pravilo za <pripremiti> iftar.

Da u jednoj rečenici podvučem da izrazom narodni sobet/mahalsko veselje ne mislim na organizovane veće iftare, džematske isped džamija i sl. kao što je bio iftar na Trgu u organizaciji braće i sestara iz Turske, maŠaa Allah. Takvi su za svaku pohvalu i preporuku.

I napomena za pripremu iftara; koliko god se trudili i pod uslovom da imamo zaista gladne postače, opet ne možemo uskladiti količinu hrane i u većini slučajeva ostaje dosta hrane nakon iftara. Preporučujem i molim domaćine iftara da odmah po završetku iftara  (i nakon što ukućanima obezbijede sehur) svu hranu koja je ostala lijepo upakuju i otpreme do javnih kuhinja na uslugu korisnicima ove javne sofre.

Hajmo sad kratko o izrazu <iftar za postača>. I zaista tako stoji u hadisu; za postača. Nije za komšiju, za rođaka, za tetka, za ujnu, za strinu, za ne znam ti ja više koga ...već za postača, pa makar niko od pobrojanih ne bio u toj kategoriji. Opet da budem jasan; nemam ja ništa protiv da na iftaru bude određen broj nepostača, namjernika, prolaznika, putnika ... ali da na iftaru koji organizuje domaćin musliman bude većina nepostača, e s tim se ne slažem! Zašto zvati sve redom? Zašto pozivati iz dalekih mjesta rodbinu i pajde (većinom interesne)? Zašto, kad ne poste?! Iz kojeg razloga i zbog čega ne poste, to me ne interesuje, a da nemam problem sa nepostačima vidi prošli tekst o Ramazanu da se ne ponavljam.  I ne znam u čemu je problem lijepo se zahvaliti na pozivu i reći da ne postiš (a nikog nije briga iz kojih razloga) i da domaćin to mjesto upotpuni sa postačem.

Iftar je bolan radost postača. I samo postači znaju značenje te rečenice i tog osjećaja radosti kad shvate da su u ime Uzvišenog ispostili i da u Njegovo ime sada mrse.

Možete Vi, dragi čitači, misliti šta hoćete i buniti se koliko hoćete, ali ja samo mislim da je fer da na iftar dolaze postači, jer se zove iftarom. A ko je ruč'o oko 5, pa opet krenuo na "iftar" jer se mora odazvati komšiji, taj ne osjeća da ide na iftar, takav ode na večeru kod komšije. A kao dokaz ove moje tvrdnje su ponašanje takvih prije samog iftara. Razgovor o svemu i svačemu, samo ne o pametnim i iftarskim temama. Na jeziku vicevi i to što <masniji> na račun hodža i hadžija, IZ-e, pa i dinskih propisa. Nekontrolisani smijeh i cerekanje uz poneku i cigaru među postačima, jer haj <svi znaju da on ne posti, pa nema veze>. Ima veze!?!

Ja prije iftara želim mir i tišinu. Ja prije iftara želim učiti ili slušati nekog kako uči Kur'an. Ja prije iftara želim tiho razgovarati o lijepim ramazanskim i iftarskim temama. Ja želim sa osmijehom dočekati kandilje i ezan akšamski.

Mali dodatak ovom tekstu o iftaru jeste akšam namaz. Čuj, akšam namaz?! Da, dragi postači (ali sad se obraćam i onim nepostačima koji su se zatrefili na iftaru), akšam namaz je i dalje farz i treba ga klanjati i po mogućnosti u džematu. Zato preporučujem svakom domaćinu da prilikom organizovanja iftara misli na činjenicu da prisutni gosti trebaju klanjati akšam. I u ovom prepoznajemo ponekad nelogičnost kada je više nepostača na iftaru (a bio sam u ovakvim situacijama), pa onda 3-4 insana klanjaju akšam i poste, a ostali čekaju samo da se sofra postavi i da hodža (eto to je sad najbitnije) prvi kaže bujrum i on je bio na pravom iftaru i prob'o je svakakvih iftarskih ćeresta. Aman.

Uz iftarsku dovu koju treba učiti prije samog akšamskog ezana završih ovo svoje razmišljanje;

ALLAHUMME INNA LEKE SUMNA, VE BIKE AMENNA, VE 'ALEJKE TEVEKKELNA, VE 'ALA RIZQIKE EFTARNA.

Gospodaru naš, u Tvoje ime postimo, u Tebe vjerujemo, na Tebe se oslanjamo i od tvojih blagodati se iftarimo.