Akika i davanje imena nakon rođenja djeteta

 Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Čekajući dragu jaciju primio sam vijest da se prijateljica i radna kolegica, Allahovom odredbom, porodila i na svijet donijela malog insana. Obzirom da sam često pojašnjavao propise akike nakon rođenja djeteta i da ljudi ne znaju neke osnovne obaveze prema svom rođenom dijetetu želio bih u nekoliko rečenica pojasniti propise akike.

Iako akika u osnovi znači žrtveni kurban kao zahvalnost Allahu dž.š. nakon rođenja djeteta, ona u stvarnosti podrazumijeva mnogo više. Akika je proces koji svaki musliman i muslimanka trebaju, ukoliko su u mogućnosti, proći nakon blagodati rođenja djeteta. Taj proces podrazumijeva slijedeće:

1. Muštuluk - donošenje radosne vijesti o rođenju djeteta i čestitanje. Preporučuje se donošenje radosne vijesti o rođenju djeteta, kao i čestitanje na toj blagodati, jer se i na nekoliko mjesta u Časnom Kur'anu spominje muštuluk povodom rođenja djeteta: "...A žena njegova stajaše tu i Mi je obradovasmo Ishakom..." u kazivanju o Ibrahimu a.s., "O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi..." u kazivanju o Zekerijja a.s. i td. Obradujmo roditelje, dede i nane, rođake i prijatelje, jer je rođenje djeteta velika radost i blagodat. Pa zar ne znamo priču o muštuluku koji je donijela robinja Suvejba prokletom Ebu Lehebu kada se rodio Pejgamber a.s., pa se ovaj obradovao i zbog te radosti mu, kako predaje navode, bi umanjena kazna džehennemska?
2. Učenje ezana i ikameta - ezana na desno i ikameta na lijevo uho. Ovaj propis ima dvojako značenje; tjeranje šejtana prokletog od djeteta, jer znamo da šejtan ne može biti na mjestu gdje se ezan uči, ali i želja da prvo što dijete čuje bude poziv na pokornost Uzvišenom. Ezan i ikamet treba učiti odmah po rođenju djeteta, iako je prihvatljivo da se to učini i u sklopu obilježavanja akike, ukoliko se to radi organizovano u krugu porodice i prijatelja.
3. Šišanje djeteta i podjela sadake. Ovaj propis uvelike danas mnogi zanemaruju, tj. ostavljaju za nekakvo proslavljanje i obilježavanje prvog rođendana djeteta što po islamskim propisima nije ispravno. Nakon rođenja djeteta propis je djetetu glavu obrijati (jačanje tjemena i jačanje čula vida, sluha i mirisa) ili u najmanju ruku ošišati, a zatim za težinu kose u vrijednosti srebra sadaku podijeliti. Zar dova i sadaka ne mijenjaju sudbinu?  Preporučujem da se za vrijednost sadake u novcu kupi namirnica za porodicu koja je u potrebi ili jednostavno da se da kao sadaka u novcu. Ovaj propis se odnosi na one koji su u mogućnosti da isto učine, a da i sami nisu potrebni sadake, a čini se 7. dan po rođenju djeteta ili u sklopu organizovanog obiljelježavanja akike.
4. Klanje kurbana - prinošenje žrtve kao vid zahvalnosti Allahu dž.š. Ovaj propis se ispunjava 7. dan po rođenju djeteta ili u sklopu obilježavanja akike i samo za one koji su u mogućnosti da to učine (napominjem da "zaduživanje" ili kupovina kurbana "na kredit" ne znači da si u mogućnosti i nemoj da se brineš, pa "...Allah dž.š. ne tereti ni jednu dušu preko njenih mogućnosti". Ovdje bih želio napomenuti, za one koji to nisu učinili ili za one za koje to nije učinjeno, kada pitaju <mogu li ja zaklati akiku kurban za dijete, a dijete je već odraslo?> odgovor je jednostavan; pa da li je ikad kasno za svoje dijete učiniti žrtvu zahvalnosti Uzvišenom koji te blagoslovio sa darom djeteta?
5. Davanje imena - islamskog, muslimanskog, lijepog? Namjerno ovdje stavljam upitnike i ostavih ovaj propis za kraj, jer se često puno polemiše oko propisa davanja imena, prečesto ljudima otežava izbor, ali i vrlo često iz neznanja muslimani daju "neprimjerena" imena svojoj djeci. Sad ste sigurno pomislili da su sva naša imena neprimjerena (evo vidi kako se ja zovem; Adis?!), mora da sam i ja onda neprimjeren ;-), jer bi se sva naša djeca u lijepoj Bosni tebala odjednom zvati "Ebu ovaj" "Ibn onaj" "Abdul-..." i td. Nije tako!? Poslanik a.s. kada govori o imenima novorođene djece kaže: "Vi ćete na Sudnjem danu biti prozivani po vašim imenima i imenima vaših očeva, zato nadijevajte svojoj djeci lijepa imena (arap. fe ahsinu esma'ekum)." Lijepa imena? Cijelo vrijeme se mnogim našim majkama trubi (pogotovu nakon dolaska na naše prostore muslimana sa arapskih podneblja) kako to moraju biti islamska, muslimanska il' po mogućnosti džihadska imena, jer je to ono što se od nas traži. E baš? Takva imena su sasvim normalna, svakodnevna i prihvatljiva za ta područja. U našoj lijepoj Bosni, kao uostalom i drugim krajevima gdje žive muslimani van arapskog govornog područja, takva imena su u najmanju ruku čudna i nepoznata. Postoji nekoliko osnovnih pravila za davanje lijepog (napominjem <lijepog> jer se tako kaže u hadisu Poslanika a.s.) imena djetetu:

• Da ime nije u direktnoj suprotnosti sa islamskim propisima, kao što je davanje imena poput "Ehad", "Samed", "Halik"... jer su to imena Uzvišenog Allaha dž.š.
• Da ime nema pokuđeno i ružno znaženje u arapskom izgovoru, poput vrlo čestog ženskog imena kod nas (a molio bih da ovo ne shvate kao uvredu, već kao podsjetnik na neznanje u tim prilikama), a to je Redžime što bukvalno znači <prokleta> i što je jedno od šejtanskih imena. Ima ovakvih primjera još, ali ne bih želio navoditi, jer bi osobe sa ovim imenima mogle doživjeti neugodnosti.
• Da ime ima lijepo ustaljeno značenje u podneblju u kojem je dijete rođeno, iako nema poveznicu sa arapskim jezikom. Zar ono <lijepo> iz hadisa znači samo lijepo na arapskom jeziku? Ja smatram da nije tako. Koliko ima imena u Turskoj koja su izvedenice, ali su to muslimanska i lijepa imena? Koliko kod nas ima izvedenih imena ili skraćenih, a ustaljenih i lijepih (za nas muslimanskih, a nemaju značenje u arapskom jeziku), poput Huse, Hase, Muje, i sl. Iako ovih dana nije uobičajeno davati ovakva imena, jer svi težimo nekakvoj senzaciji i tragamo za imenom koje niko nije dao, ipak za nas su ovo lijepa muslimasnka imena.
• Da ime nije isključivo vezano za pripadnike druge religije tog podneblja, jer bi ovakvim davanjem imena ušli u onu zonu "oponašanja pripadnika druge vjere", iako je danas primjetno da postoje puno bolji (po vanjskom ponašanju) insani sa "univerzalnim" i "evropskim" imenima, nego pojedini Muhamedi i Ahmedi, i drugi koji nose najljepša imena po značenju u islamskoj literaturi.

Zaključio bih ovdje, vezano za tačku davanja imena, da ipak ime ne čini ni insana, ni muslimana, ali da svaki roditelj treba pokušati voditi računa o tome prilikom davanja imena svome djetetu. Preporučujem svakako svakom roditelju da se prilikom davanja imena konsultuje sa nekim od imama (efendija) ili da pronađe knjigu sa lijepim imenima, jer je onda manja mogućnost gore pobrojanih grešaka.

Želio bih napomenuti da se proces akike može ispuniti samostalno tj. bez nekog posebnog okupljanja porodice i prijatelja, jer zbog finansijske situacije insan nije u mogućnosti. Isto tako napomijem da se termin 7. dan najčešće spominje u predajama, iako je moguće akiku organizovati i 14. i 21. dan od rođenja djeteta, a kako sam gore napomenuo; nikad nije kasno učiniti žrtvu ili dijeliti sadaku za svoje dijete. A Allah dž.š. najbolje zna.

Kao zaključak na temu akike želio bih napomenuti da se u posljednje vrijeme, hvala Allahu dž.š., sve više roditelja odlučuje za postupanje po potpunom procesu akike i svim propisima vezanim za akiku, ali i dalje postoje oni koji najčešće zbog svog neznanja kažu "šta ove današnje hodže izmišljaju, to kod nas nije bilo, to je neki novi Islam", a ja im poručujem da češće sa imamima sjednu i razgovaraju o ovim svakodnevnim životnim pitanjima sa aspekta vjere ili da samo malo više čitaju. A ima i onih, koji se nažalost ustručavaju pitati, pa i svog imama, o ovim i sličnim životnim pitanjima, ali to je tema za neki novi tekst.

Čestitke kolegici i prijateljici na dobitku, ali i čestitke svim roditeljima na blagodati djeteta, kao i onima koji će tek roditelji postati. Uz dovu Allahu dž.š. da nam On Milostivi podari zdrav i lijep evlad na koji ćemo uvijek ponosni biti.