I 10 godina prođe, ali tuga ostade... rahmetli ADIS BARUČIĆ

Adisa Baručić

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da su i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On, Milostivi, uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je da voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić (Ferid i Mirsada) Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine insan je za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, ... ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo već devet godina nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju je se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 10 godina od opake bolesti; akutne leukemije i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru.

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam (i citiram) hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali... tog sabaha sam ja potpuno svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, ali i njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano i veselo lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu i ljudima; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njena porodica i njeni prijatelji pričaju i svjedoče. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta "briga" joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao mu'minka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin

I deveta godina prođe, ali tuga ostade... rahmetli ADISA BARUČIĆ

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da su i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On, Milostivi, uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je da voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić (Ferid i Mirsada) Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine insan je za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, ... ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo već devet godina nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju je se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 9 godina od opake bolesti; akutne leukemije i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru.

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam (i citiram) hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali... tog sabaha sam ja potpuno svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, ali i njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano i veselo lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu i ljudima; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njena porodica i njeni prijatelji pričaju i svjedoče. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta "briga" joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao mu'minka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin

Osvrt iz Švedske: on je zapalio papir (Mushaf), a muslimani su pogazili principe Kur'ana

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

"A kad im se kaže: Ne činite nered na Zemlji, oni odgovaraju: Mi samo red uspostavljamo."

Na početku ovog teksta naglasio bih dvije stvari: prvo, stavovi i mišljenja u ovom tekstu, kao i na ovom blogu, su isključivo moja mišljenja. A drugo, živim u Švedskoj i svoja razmišljanja i stavove temeljim na svom znanju i promišljanju, ali i dosadašnjem iskustvu života u Švedskoj, kao i svakodnevnom odnosu sa ljudima koji žive u Švedskoj, uključujući autohtone Švede, ali i sve druge nahije koje su svoj dom, utočište ili privremeni smještaj našli u Švedskoj.

Aktuelnost iz Švedske: onaj, neki palio, zapalio Kur'an. Netačno!

Kur'an je riječ Božija, objava, poruka, sistem, principi, vodilja... sve osim same materije koja je sadržana na papiru, papirusu, koži, kamenu... što je ipak samo papir i tinta, koju nazivamo Mushaf. I da smo jasni: stvarno mu to nije trebalo. Onako, ljudski. Jesi ekstremista, jesi rasista (na osnovu njegovih javnih izjava), al' što ti to treba i to u mjesecu ramazanu? Ali, pustimo mi njega, malo. Da mi vidimo šta je s nama? On je zapalio papir, izgorjeli su listovi i tinta, i šta sad? Jeli to umanjilo vrijednost dini Islama? Vrijednost Kur'ana, objave Božije? Nije sad, nikad nije prije i nikad neće poslije. Tačka. 

Odgovor muslimana u nekoliko gradova Švedske na ovaj čin je bio još gori i gnusniji čin nereda, paljevina, vike, vriske, galame, uvreda... Odgovor kojeg bi se svaki svjestan i savjestan čovjek, vjernik, musliman, trebao postidjeti i jasno naglasiti da on nije od tih i takvih. I ono što mogu potvrditi, pa čak i garanciju dati, Bošnjaci muslimani nisu uzeli učešće u "ovakvom" odgovoru. Elhamdulillah.

Gledajući i čitajući reakcije pojedinih nadri novinara, beduina razumijevanja vjere i propisa, onih koji uopće ne žive u Švedskoj, ne mogu a da ne reagujem i ne dam osvrt iz Švedske. Osvrt nekog ko ovu situaciju vidi i doživljava lično, ali i zna ponešto od pravila i sistema života u Švedskoj. 

Prvo, sa aspekta vjere Islama. Neću puno vaziti. Ma neću nikako vaziti. Nema potrebe. Tražim od svakog čitatelja ovih redova da, ako već ne zna, odmah i hitno pronađe priču o Poslanikovom a.s. odlasku u Taif i stanovnicima Taifa, njihovoj reakciji, strahotama koje su mu govorili, radili, pokušali... A šta je on odgovorio? Kakva je njegova reakcija bila? O vi(mi) koji se na Poslanika Lijepog pozivate(mo)?! Koja je reakcija Poslanika Lijepog bila? Da pali kuće po Taifu? Da galami, viče i vrijeđa stanovnike Taifa? Da im dove uči da budu uništeni? ... Šta je Poslanik a.s. uradio i nakon što mu je melek ponudio da brda na Taif sruči? Šta? Rekao je: ne. Ja sam poslan kao Milost i ja se nadam da će od njih ili njihovih potomaka biti onih koji će slijediti Uputu. Ili onaj drugi primjer Jevreja Medine (Jesriba) koji mu je, ni manje ni više, nego svaki dan, svako jutro, izmet po pragu poslaničke kuće mazao i ostavljao. Šta je Poslanik Lijepi radio i uradio? Kakvu je reakciju imao? Jel naredio da se uhvati? Da se u zatvor baci? Da mu se kuća zapali ili sruši? Šta je uradio Onaj na koga se ove današnje muslimanske neuke, neodgojene, neotesane "rulje" i "mase" pozivaju? Ništa! Brisao i pozivao dalje. Brisao govna i živio život dalje. Dok nije došla prilika da pokaže svu svoju veličinu i ljepotu vjere Islama, pa da ga posjeti u njegovoj kući kad je prestao dolaziti jer je bolestan. E moj muslime današnji. E moj mu'mine. Koga ti zavaravaš kad po Zemlji nered činiš, tuđe uništavaš, vrijeđaš, galamiš... Koga zavaravaš da to radi Boga, Kur'ana ili Lijepog Pejgambera radiš? 

"Kad im se kaže: Ne činite nered na Zemlji! Oni odgovaraju: mi samo red uspostavljamo. Ne, oni su zaista oni koji nered čine, a to i ne shvataju." Ovo je kur'anska definicija današnjih uzjarenih, neodgojenih i neukih muslimanskih rulja i masa svugdje u svijetu, a pogotovo u zemljama Zapada gdje su muslimani manjine, doseljenici i  izbjeglice. Da, da... Ovi ajeti se odnose na muslimane. Ne na nemuslimane. Pročitajte nekoliko ajeta prije, pa ćete vidjeti da počinje sa "A ima ljudi koji kažu (tvrde) da vjeruju u Allaha i Sudnji dan...". I baš tako. Oni kažu. Tvrde... A njihova djela, akcije i reakcije su nedjela, nered, smutnja i najgora moguća slika Islama... Da nas Allah zakloni tih i takvih. Ovakve akcije i reakcije su sušta suprotnost principa Kur'ana za koji tvrde da se bore i reaguju.

Drugo, sa aspekta sistema i pravila u Švedskoj. Onaj, što je palio papir, zapalio Mushaf. On je legalno i legitimno tražio dozvolu za javno okupljanje. Dobio. Policija nije štitila njega i njegove stavove. već izašla da radi svoj posao. Na jednom video isječku se to jasno može vidjeti i na švedskom jeziku čuti, kada policajac objašnjava "onome" da uđe u ograđeni dio, da uradi ono što je najavio i u vremenu u kojem je najavio, da izađe sa druge strane, sjedne u auto i ide dalje za svojim poslom. Potpuno profesionalno, bez emocija, bez zadrške i podrške. Policjac koji radi svoj posao. I šta muslimani uradiše? Okupiše se u većem broju u nekim gradovima. Bez dozvole, jer je nisu ni tražili. Da reaguju na nešto na što se nije uopće tražila njihova reakcija. Zašto? Da bi pokazali lice svoje nekulture i dali "onome" još više argumenata u njegovoj kampanji: eto vidite, jesam vam rekao kakvi su oni. U jednom od gradova učinili su muslimani ono što je trebalo svugdje. Ignorisali dotičnog. Nekoliko ljudi je izašlo, mirno slušalo, na početku sa obližnje crkve zvono počelo da zvoni jer je lokalni svećenik odlučio da se tako suprostavi tome i ljudi se razišli. On nije imao publiku! A to je ono što je on želio. Publiku koju će provocirati i isprovocirati da čini nerede i probleme, da može govoriti: jesam vam rekao. I na kraju, šta smo dobili? Nekoliko stotina stranica zapaljenog papira i nekoliko stotina muslimana sa kaznenim i krivičnim prijavama, vjerovatno sudskim epilozima u kojima će mnogi završiti u zatvoru ili biti deportirani iz Švedske. A sve muslimani, koji drugima govore kako je Islam vjera mira i ljepote. Pogazišmo i ovaj princip.

I treće, ne razumijem  nikako ni ove koji su komentatori "sa strane". Čitam razne komentare ljudi koji žive u Bosni, Sandžaku, drugim evropskim državama... Zašto je bitan tvoj komentar na situaciju o kojoj lično ne znaš ništa? I još na to: u komentarima nazivaju Šveđane, znači sve redom, rasistima, fašistima, neljudima, itd. a i "onog" ćafirom, krmkom, debilom, itd. itd. Hajte vi meni, dragi muslimani opet odgovorite. Ebu Leheb i Ebu Džehl, dva najveća neprijatelja Poslanika a.s. Strahote koje su oni radili, govorili i pokušali prema Poslaniku a.s. su ... neopisive. Može li mi iko pronaći jednu predaju, jedan hadis, jednu priču... u kojoj Poslanik a.s. njih dvojicu ili bilo koga drugog naziva ikakvim imenom, pogrdnim imenom, nadimkom? Ikoga? Ikada? Pali smo i na ovom principu. Pali smo...

Na kraju, za one koji ne znaju: u Švedskoj je potpuna sloboda vjere, zakonom zagarantovana. U Švedskoj samo kroz primjer Bošnjaka muslimana možemo vidjeti da muslimani slobodno, nesmetano, čak i zaštićeno prakticiraju svoju vjeru, imaju svoje džamije, iznajmljene ili kupljene, imaju svoje Imame, odbore, sva prava koja oni žele da iskoriste. I to sve, u skladu sa zakonom, na vrijeme najavljeno, poštujući drugog i drugačijeg. Tako da te priče i izjave, komentari i dobacivanja "na račun" Švedske i Šveđana, navodnih nesloboda, nepravde i slično. Ne stoje! Nisu tačni! Jedini preduslov svega je da se poštuje zakon i da se sve radi u skladu sa važećim zakonima. Oni koji poštuju zakon, oni su rahat. Oni koji ne žele, ili neće... Oni su u problemu, bez obzira na rasu, vjeru ili naciju. Jednostavno. 

p.s. U općini Gislaved postoji Grupa podrške u kriznim situacijama. Ja sam redovni član te grupe. Jedini musliman. Neki dan stiže mail sa informacijama za članove grupe i na kraju stoji "Ugodan vikend svima, sretan Uskrs onima koji slave i ugodan i lagahan ramazan onima koji poste", a ja sam sam, jedan musliman u toj grupi!? Ali njihova kultura komuniciranja im ne dopušta da me izostave. Ne. Tako obrazovani i kulturni ljudi komuniciraju. I takvih je većina u Švedskoj.

Kakvi smo mi? Pitanje za neki drugi tekst... 

hafiz Adis Baručić, dipl. imam - Švedska, 19.04.2022.

Ko o čemu, oni o zekatu... Moj 'omaž' njima i takvima.

 U ime Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog

Već duži niz godina ja sam, elhamdulillah, obaveznik davanja zekata, moj imetak prelazi granice nisaba. U tom periodu bio sam uposlenik Islamske zajednice u BiH, uposlenik privatne firme u BiH, zatim uposlenik Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj, a za nekoliko dana, ako Bog da, uposlenik privatne firme u Švedskoj. Svaki put sam i svaki put ću, bez imalo dileme, svoj ukupan iznos od 2,5% od svog ukupnog imetka dati putem blokova Islamske zajednice u onom džematu u kojem sam član poštujući fetvu Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao što to rade mnogi muslimani Bosne i Hercegovine i lijepe dijaspore, bez imalo sumnje, dileme i straha da li su ispravno ispunili emanet svog zekata. Pa šta?

E, evo šta. Pojedinci, zaista, svakodnevno dokazuju da šejtani jesu uz ramazan svezani i da je, zaista, do našeg razvezanog nefsa. Pa brzopleto i nepromišljeno, a Bogu će sigurno za takve izjave odgovarati, da ne kažem beduinski dezavujišu narodne mase i ... ko će o čemu, ako ne oni o zekatu. Da, da... O zekatu, koji bi svaki pojedinac, po njihovim stavovima, trebao svojom procjenom davati onima koji ga zaslužuju, a još kad bi to, po mogućnosti i privatnoj procjeni, moglo biti u privatne humanitarno-da'vetske organizacije kroz koje će se dva, tri bunara iskopati i hiljade predavanja po bijelom svijetu održati. Nemojmo biti djeca!

Zadnji ispad jednog od takvih je izjava da su svi učenjaci "jednoglasni" da vlasnik novca (čuj ovo "vlasnik novca") lično dijeli zekat kategorijama ljudi koji ga, ni manje ni više, nego zaslužuju. E da vidimo taj "jednoglasni" stav (bez nabrajanja akademskih titula): fetva-i-emin Enes Ljevaković, muftija Nedžad Grabus, muftija Ahmed Adilović, muftija Nusret Abdibegović, ... da ne nabrajam sve muftije ... prethodni reisu-l-ulema Mustafa Cerić, sadašnji reisu-l-ulema Husein Kavazović ... Gospodine jednoglasni, ovo su učenjaci koji NISU jednoglasni u tom stavu koji ti zastupaš. Gospodine jednoglasni, ovo je ulema 20. i 21. stoljeća, Bosne i Hercegovine, Balkana, Evrope i svijeta i oni nisu jednoglsni u stavu koji ti zastupaš. Naravno da si sebe, vjerovatno, stavio i u učenjake i u te jednoglasne, pa je tebi sve to jednoglasno. Ali "u tom grmu i leži zec", veliki zec... Ti i takvi ove pobrojane, i još mnoge druge, ne smatrate ulemom i učenjacima uopće, pa ti je lahko izgovoriti da je nešto u tvom svijetu jednoglasno. Hej, mali ti je taj svijet, junače. Profesori medrese koju sam ja završio bez polaganja mature, nisu jednoglasni u tome što ti pričaš! Profesori Fakulteta islamskih nauka koji sam ja završio kao najbolji student svoje generacije nisu jednoglasni u tome što ti pričaš! Hafizi i kurra hafizi Komisije za hifz pred kojima sam ja položio hifz nisu jednoglasni u tome što ti pričaš i propagiraš! Šta bolan ti to pričaš? 

Da malo pomognemo i u izražavanju na lijepom bosanskom jeziku, jer vidimo da mnogima sa takvim stavovima, koji... ko o čemu, oni o zekatu... ni bosanski nije jača strana, vjerovatno zbog mnogih silsila, seneda, fetvi i mišljenja na "originalnom" arapskom jeziku, koji ova pobrojana ulema i ne zna (subhanallah), pa i nije, po takvima, ni ulema. Ma kako će i znati kad imate vi što sve tumačiti znate?!

Podijeliti ili dodijeliti nešto nekome, ko to "zaslužuje", znači samostalnom, privatnom procjenom zaključiti da taj neko nešto i zaslužuje. Tako bi ja lahko mogao, ako mi se ćefne (po tom jednoglasnom stavu), da procijenim da moj zekat zaslužuje "moj ćaća". Dobar insan, borac, invalid... Pa nek i zaslužuje. E nije!! I neće nikad biti. Zekat PRIPADA onim kategorijama kojima pripada po kur'anskim principima sa tačno određenim uslovima. Nema tu nikakvih zasluga, niti privatnih procjena. Tako da ja svoj zekat nikad nisam i nikad neću dati "svome ćaći" (niti ikom drugom kome ja privatno procjenim da zaslužuje), jer mu ne pripada, a možda ja mislim da ga i zaslužuje. Ali eto, ulema je jednoglasna u tim i takvim stavovima. Ma baš jeste?! Nije i tačka. Evo, sad sam i ja ulema i ja nisam jednoglasan u tome što pričaš.

Na kraju učim svima nama dovu koju je Poslanik a.s. učio Ibn Abbasu r.a. "Bože, uputi nas u razumijevanje vjere", amin. Da, da... Razumijevanje, a ne znanje. Znanja danas, izgleda, mnogi imamo sa svih mogućih izvora, ali razumijevanja... razumijevanja u kojoj kalendarskoj godini, kojoj vremenskoj zoni i na kojoj geografskoj koti se nalazimo... gotovo nikako. Nek nam je On, Uzvišeni, na pomoći. Amin.

p.s. Foto ilustracija, pogled na rodno mjesto kod Bihaća sa jedne on najljepših turističkih kota u Bosni i Hercegovini. Da nam pogled preko i iza bosanskih zelenih brda razbistri oči, rasprostrani duše i otvori vidike... Da Bog sačuva, kako smo "kratkovidni".

hafiz Adis Baručić, dipl. imam

Švedska, 15.04.2022.

I osma godina prođe, ali tuga ostade... rahmetli ADISA BARUČIĆ

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da su i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On, Milostivi, uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je da voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić (Ferid i Mirsada) Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine insan je za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, ... ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo već osam godina nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju je se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 8 godina od opake bolesti; akutne leukemije i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru.

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam (i citiram) hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali... tog sabaha sam ja potpuno svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, a njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano i veselo lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu i ljudima; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njena porodica i njeni prijatelji pričaju i svjedoče. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta "briga" joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao mu'minka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin

I sedma godina prođe, ali tuga ostade... rah. Adisa Baručić

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da su i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On, Milostivi, uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine je  insan za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, njenih sukija i mrkija: Suane i Davuda (bratići), ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo već sedam godina dana nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 7 godina od opake bolesti; akutne leukemije, i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru.

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali... tog sabaha sam ja potpuno svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, a njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano i veselo lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta sikiracija joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao mu'minka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin

I peta godina prođe, ali tuga ostade - rah. Adisa Baručić

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da je i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On Milostivi uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine je  insan za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, njenih sukija i mrkija: Suane i Davuda (bratići), ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo već pet godine dana nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 5 godina od opake bolesti; akutne leukemije, i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru.

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali...tog sabaha sam ja potpuno svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, a njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano i veselo lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta sikiracija joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao muminka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin

I četvrta godina prođe, ali tuga ostade - rah. Adisa Baručić

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da je i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On Milostivi uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine je  insan za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, njene sukija i mrkija: Suane i Davuda (bratići), ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo već četiri godine dana nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 4 godine od opake bolesti; akutne leukemije, i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru. 

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali...tog sabaha sam ja potpuno svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo i ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, a njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano i veselo lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta sikiracija joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao muminka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin

Izbori u Islamskoj zajednici: Kako, za koga i zašto glasati?

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Obzirom da je na pragu datum održavanja izbora na nivou džemata, 05. 12. 2014. godine (petak - 09:00 do 19:00), a ubrzo zatim i za nivo medžlisa smatram da trebam prenijeti nekoliko informacija, savjeta i pojašnjenja vezano za izborni proces u Islamskoj zajednici. Obnašajući dužnost predsjednika Okružne izborne komisije za područje bihaćkog muftijstva u protekle 4 godine imao sam priliku, čast i zadovoljstvo biti na usluzi našim džematlijama, imamima i drugim službenicima Islamske zajednice na ovom području u domeni pojašnjavanja izbornih pravila.

Na početku bih sve nas podsjetio na osnovni kur'anski postulat da se "odgovorne funkcije daju onima koji će ih odgovorno obnašati", a biti član džematskog odbora, član izvršnog odbora medžlisa, zastupnika u skupštini medžlisa ili sabornik su na prvom mjestu odgovorne funkcije za koje će svaki onaj kome se iste povjere biti pitan i odgovoran na Sudnjem danu.

Kroz nekoliko pitanja, koja su se najčešće pojavljivala kao potrebna za pojašnjavati, pokušat ću približiti i pojasniti izborna pravila Islamske zajednice za predstojeće izbore, a na osnovu zvaničnih izbornih pravila i uputstva o primjeni izbornih pravila i provođenju izbora  Rijaseta IZ-e u BiH od 18. 10. 2010. godine ili 10. zu-l-ka'de 1431. h.g. koja su i danas aktualna i važeća, izuzimajući način izbora članova Rijaseta (na zvaničnoj web stranici rijaset.ba se nalaze izborna pravila koja možete ''skinuti'' i pronaći više informacija koja Vas interesuju).

Za koje nivoe se vrši glasanje u Islamskoj zajednici?

Sve džematlije sa pravom glasa se izjašnjavaju i glasaju za nivo svog džemata i to: članove džematskih odbora, predstavnike svojih džemata u skupštinama medžlisa i tijelo koje bira sabornike Islamske zajednice. Nakon toga delegati ispred džemata u skupštini medžlisa glasaju za članove izvršnih odbora medžlisa, dok delegati u tijelu koje bira sabornike glasaju za kandidate koji će naše područje predstavljati u Saboru Islamske zajednice u BiH.

(Izborna pravila, čl. 9-36, Uputstvo čl. 1-9)

Koliko članova/delegata biramo?

Za džemate koji broje do 200 domaćinstava biraju se 4 člana džematskog odbora, 3 delegata u skupštini medžlisa i 2 delegata koja biraju sabornike.

Za džemate koji imaju više od 200 domaćinstava bira se 6 članova za džematski odbor, 5 delegata u skupštini medžlisa i 2 delegata koja biraju sabornike.

(Izborna pravila, čl. 10-12) 

Ko može glasati?

Aktivno biračko pravo ili pravo da glasa na izborima u Islamskoj zajednici ima svaki džematlija koji je napunio 18 godina.  Napominjem i da svaka žena na osnovu ovog pravila može da glasa na izborima u Islamskoj zajednici bez obzira na način definisanja članarine u džematima.

(Izborna pravila, čl. 3, Uputstvo čl. 2)

Ko može biti kandidat na listama izbora u Islamskoj zajednici?

Pasivno biračko pravo ili pravo da bude biran na listama svih nivoa izbora u Islamskoj zajednici imaju one džematlije koji su napunili 18 godina i koji izvršavaju svoje obaveze prema Islamskoj zajednici. Osim ovog osnovnog uslova za džematliju, da bi bio kandidat na nekom nivou, potrebno je da ispunjava i slijedeće uslove:

*da se pridržava islamskih normi, da štiti islamske vrijednosti i da čuva islamske običaje,

* da poznaje i primjenjuje propise Islamske zajednice,

*da daje redovne doprinose i priloge za potrebe Islamske zajednice,

*da čuva ugled i jedinstvo Islamske zajednice,

*da je svojim stručnim znanjem i islamskim ponašanjem stekao ugled u džematu u kojem djeluje i sredini u kojoj živi,

*da svojim djelovanjem i ponašanjem doprinosi da se ispoštuje ustavni princip prema kojem se u tumačenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u Islamskoj zajednici primjenjuje hanefijski mezheb.

(Izborna pravila, čl. 3, Uputstvo čl. 3) 

Kako se sačinjavaju liste kandidata?

Za nivo džemata potrebno je da predloženu listu potpiše imam džemata i trenutni predsjednik džematskog odbora, a inicijalne prijedloge za liste će osigurati na prigodan način kada se okuplja veći broj džematlija (najčešće je to poslije džume ili najavljene skupštine džemata). Ono što je bitno napomenuti jeste; kandidatske liste se moraju sastavljati javno i transparentno i u predlaganju kandidata ima pravo učestvovati svaki džematlija ili džematlijka, te predlagati svakog džematliju koji ispunjava uslove pasivnog biračkog prava i sam prihvati predloženu kandidaturu za neku listu. 

(Izborna pravila, čl. 17, Uputstvo čl. 5) 

Koliko traje glasanje?

Iako se nažalost ponekad iskorištava prednost da se izbori u Islamskoj zajednici održavaju petkom i da glasaju isključivo džematlije koje dolaze na džumu (prije ili poslije džume) trebamo znati da u svakom džematu biračko mjesto mora biti otvoreno i dostupno svakom džematliji ili džematlijki u vremenu od 09:00 do 19:00 sati.

(Izborna pravila, čl. 13, Uputstvo čl. 6) 

Može li neko drugi glasati za nekog džematliju?

Glasanje na izborima može vršiti isključivo džematlija lično i uz važeću legitimaciju, osim u slučaju pripadnika džemata koji nije sposoban sam obaviti čin glasanja (nepismen, slijep i sl.), a koji može dovesti pratioca koji će glasati za njega ili može zatražiti od druge osobe koja se nađe na biračkom mjestu da u njegovom prisustvu obavi glasanje umjesto njega. Nije definisano koliko puta jedna osoba može pomagati prilikom glasanja za drugu, osim da osoba za koju glasa mora biti lično prisutna pri samom činu glasanja.

(Uputstvo čl. 6) 

Kako se broje glasovi?

Svaki birački odbor u džematu je dužan da odmah nakon 19:00 sati (a nikako prije) pristupi javnom brojanju glasova za  članove džematskih odbora, delegata u skupštini i delegata u tijelu koje bira sabornike. Brojanju može prisustvovati svaki džematlija ili džematlijka bez obzira da li je bio kandidat na nekoj listi ili nije.

(Izborna pravila, čl. 21, Uputstvo čl. 6) 

Ko imenuje birački odbor?

Okružna izborna komisija na prijedlog Izvršnog odbora medžlisa (a ovi prijedlozi inicijalno najčešće dolaze iz džemata) imenuje članove biračkog odbora za nivo džemata. Osobe koje su imenovane kao članovi biračkih odbora ne mogu biti kandidati na listama za svoj nivo izbornog procesa.

(Izborna pravila, čl. 15, Uputstvo čl. 4) 

Ko izdaje rješenje za džematski odbor i delegate?

Rješenja o imenovanju članova džematkih odbora i delegata u skupštini i tijelu koje bira sabornike izdaje isključivo i samo Okružna izborna komisija. Rješenje o članovima izvršnih odbora medžlisa izdaje isključivo i samo Glavna izborna komisija Rijaseta IZ-e u BiH.

(Izborna pravila, čl. 27) 

Kome uputiti žalbu na izborni proces ili rezulate?

Primjedba ili žalba na povredu izbornih pravila prilikom sastavljanja kandidatskih lista, izbornog procesa ili rezultata izbora za nivo džemata i medžlisa upućuju se isključivo na adresu Okružne izborne komisije. Žalba se može uputiti preko medžlisa, ali sa naznakom ''za Okružnu izbornu komisiju''. Žalba mora biti upućena unutar 8 dana od dana održavanja izbora. 

(Izborna pravila, čl. 48) 

Koliko traje mandat izabranih članova i delegata?

Mandat izabranih članova džematskih odbora i delegata u skupštini medžlisa traje 4 godine.

(Izborna pravila, čl. 5)

Da li je moguće organizovati ponovne ili vanredne izbore?

Ukoliko dođe do poništavanja izbornih rezultata od strane Okružne izborne komisije nadležni medžlis organizuje ponovne izbore i o tome obaviještava Okružnu izbornu komisiju.

Ukoliko Izvršni odbor medžlisa u toku svog mandata razriješi  neki od džematskih odbora na svom području i donese odluku o povjereništvu potrebno je da u roku od 30 dana zajedno sa imenovanim povjereništvom organizuje vanredne izbore u tom džematu.

(Izborna pravila, čl. 49, Pravilnik o radu medžlisa čl. 53) 

I na kraju pitanje koje me najčešće nasmijavalo, jer se meni uvijek činilo toliko logičnim da je nepotrebno za pojašnjavati, ali ipak;

Da li je imam (efendija) član džematskog odbora?

Naravno da je imam član džematskog odbora, s tim što se imam ne bira u toku izbornog procesa nego je član džematskog odbora po položaju uz napomenu da ovo ''po položaju'' ne znači da je tu pro-forme radi ili "eto neka ga", već član džematskog odbora sa svim pravima i obavezama koja ta funkcija sa sobom nosi u donošenju odluka za dobrobit njegovog džemata i Islamske zajednice u cjelini.

(Ustav IZ-e čl. 37, Izborna pravila čl. 10) 

Eto, nadam se da sam bar malo približio i pojasnio izborni proces u Islamskoj zajednici i eventualno pomogao nekom od džematlija ili imama prilikom predlaganja ili kandidovanja na nekoj od lista unutar izbornog procesa.

Biti član džematskog odbora džemata, izvršnog odbora medžlisa, delegat u skupštini medžlisa ili sabornik Islamske zajednice je velika čast, obaveza i odgovornost ovoga, ali sigurno i budućeg svijeta. Zbog toga predlažite, kandidujte i glasajte za one insane koji će tu odgovornost časno nositi i stalno raditi na poboljšanju svih segmenata unutar Islamske zajednice.

Na kraju dio hadisa koji govori o karekteristikama munafika (licemjera) za savjet i opomenu svima nama: "...munafik je onaj koji kada mu se nešto povjeri, on to iznevjeri...".

Večer Kur'ana bez čuvara Kur'ana?

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

U ovoj lijepoj ramazanskoj atmosferi želio bih da se osvrnem na pojavu o kojoj sam u prošlosti već govorio, mislio i pisati, ali eto do sada nije bilo nafake. A to je organizovanje večeri Kur'ana sa različitim povodom, od iftara, preko ramazanskih noći, do mubarek noći u Ramazanu i mimo njega.

Odmah na početku napomena da su ovakve večeri ili noći/dani (svejedno) pozitivne i potrebne, a za svaku pohvalu su svi oni koji daju truda u organizaciji takvih prigoda. 

Međutim, ono što se ja pitam jeste; ko odlučuje o samim učesnicima ovakvih večeri i koji su to kriteriji po kojima se učači/učesnici pozivaju na prigodu koja se zove <večer Kur'ana>? Znam da će mnogi koji čitaju reći da pišem prepoznajući sebe kao nekog ko nije pozvan da bude učesnik neke večeri i biće u pravu! Da! Ali o meni i o tome malo kasnije. 

Prvo da vidimo šta su to krijeriji jednog učača Kur'ana ili koji su to osnovni kriteriji za učenje Kur'ana bilo kada i bilo gdje:

1. Mekharidž - pravilno izgovaranje svih harfova (slova);

2. Tedžvid - pravilno spajanje riječi u ajetima i spajanje cijelih ajeta;

3. Tertil - pažljivo i precizno, glasom uljepšano učenje ajeta.

Eto; to su kriteriji. Nažalost vrlo česta je pojava da mnogi uče Kur'an koristeći treći kriterij i to samo ovaj dio <uljepšanim glasom>. Vrlo česta je pojava, a to svjedočimo sa tzv. narodnim mujezinima po našim džamijama koji "imaju glasove", "da ti srce stane", "učevni su i imaju prefin glas" i td. a u stvarnosti osim neke njihove melodije ni jedan harf ne izgovore kako treba, o tedžvidu da i ne govorimo.

E sad se vraćamo na kriterije za prigodu koja se zove <večer Kur'ana>. Pravila i kriteriji su isti, ova tri pobrojana, ali nam je nažalost bitnije da neko i u ovoj prigodi ima divan glas, a izgovor harfova i tedžvid su sporedni. Nažalost. U mom komšiluku se organizuje "Večer Kur'ana" i pozvani učesnici su meni dobro poznati, kao i njihove tedžvidske i glasovne mogućnosti. Osim jednog učesnika (čije ime naravno neću spominjati) svi pozvani su učači koji primjenjuju ova tri kriterija, a greška se naravno može desiti svakom. Ali nelogičnost koja meni bode oči i koja mi nikako nije jasna, a na početku sam rekao da se to već dešavalo, je ta da je samo jedan učesnik ove večeri hafiz Kur'ana. Večer Kur'ana bez hafiza (mn.), bez čuvara Kur'ana?

Kako? E sad ćemo malo o meni. Bukvalno 2 kilometra od džamije u kojoj se održava ova prigoda je moja kuća, ali ja nisam podoban da budem učesnik večeri Kur'ana. Slažem se, jer ja nemam glasa i to iskreno kažem jer sam svjestan svojih glasovnih mogućnosti. Ali, da li je to stvarno razlog ili nešto drugo, hmm, to ostavljamo na sud Onome koji sve zna. 

A hajmo sad o ostalima. Kojim ostalima? Pa hafizima, čuvarima Kur'ana koji nisu (ili su vrlo rijetko) već duži period učesnici ovakvih noći. Na našem Kantonu ih vrlo malo imamo živih, ali nisu nam dostupni, nisu pogodni ili šta?? Ni jedan od tih hafiza nije glasovno dobar da bi bio učesnik večeri Kur'ana? Evo da pobrojim žive hafize, žive čuvare Kur'ana iz naše bliže okoline, jer mi je krivo da ni jedno ovo ime ne vidim kao učesnika, a nije moguće da su svi bili pozvani i da su odbili ili bili prezauzeti.

hfz. Suad ef. Šahinović, živi i radi u Cazinu, profesor Medrese, čovjek koji je prvi hafiz Krajine, mentor mnogim učenicima i učenicama Medrese, izveo nekoliko hafiza. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, njegove glasovne mogućnosti nadaleko prepričavane.

hfz. Numan ef. Bajrić, živi i radi u Cazinu, student FIN-a, prvi hafiz bihaćke Škole hifza i prvi hafiz Cazina. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca.

hfz. Dževad ef. Šahinović, živi i radi u Bužimu, student FIN-a, treći hafiz jedne porodice. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca.

hfz. Muharem Bajrić, živi i radi u Bosanskoj Krupi (koliko je meni poznato), prvi zvanični hafiz Bosanske Krupe.  Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca.

hfz. Emrah Litrić, živi u Bihaću, još uvijek učenik srednje škole, fenomen od mladića i hafiza. Njegove meharidžske i tedžvidske mogunoćnosti neupitne, a glasovne stvar subjektiviteta slušaoca, spominjan i hvaljen po cijeloj Evropi.

hfz. Abdurrahman ef. Osmanović, živi i radi u Bihaću, prvi bihaćki hafiz, koordinator Škole hifza, izveo nekoliko hafiza. Po mom mišljenju hafiz i imam sa najboljim meharidžom i tedžvidom na našem Kantonu, a glasovne mogućnosti stvar subjektiviteta slušaoca.

Zna li neko još kojeg? Živog hafiza, živog čuvara Kur'ana iz naše bliže okoline? Ja se ne mogu sjetiti. Toliko ih je, malo ih je, a nažalost i ovo malo ne cijenimo, ne promoviramo, ne hvalimo. A štaš! Hoćete jednu uporedbu; na cijelom našem Kantonu  ima eto toliko živih hafiza Kur'ana, a samo u jednom medžlisu Zenica ima preko 20 hafiza. Krajina ih nema mnogo, ali ih ima elhamdulillahi i biće ih još u budućnosti. A koliko ih cijenimo i poštujemo pitanje je za neku drugu emisiju.

Za kraj bih opet napomenuo da svi učesnici večeri Kur'ana u mom komšiluku spadaju u red dobrih učača Kur'ana sa ispunjavanjem sva tri kriterija i da se ne protivim njihovim učešćima u ovoj ili budućim večerima Kur'ana, ali sam za to da se saff učača i učesnika pojača i popuni hafizima, čuvarima Kur'ana.

Jel' iftar za postače il' večera za komšije?

Bismillahi-r-Rahmani-Rahim

Tokom mubarek mjeseca Ramazana posebno mjesto kod postača  zauzima iftar, nije ni čudno kad je u hadisu iftar definisan kao "...prva radost postača...". O vrijednosti iftara najbolje govori hadis u kojem Poslanik a.s. kaže: "Ko pripremi iftar za postača biće nagrađen kao i da je sam postio, a da se od nagrade postača neće umanjiti." O vrijednostima iftara neću pisati jer je to valjda svima jasno, ali o ovom dijelu <pripremi iftar> i <za postača> želio bih dati svoje mišljenje, jer smatram da je danas iftar, nažalost, prerastao u narodni sobet, mahalsko veselje ili porodični prestiž. 

Hajmo prvo odgovoriti na pitanje šta znači pripremiti? I vrlo lahko odgovor je tu; u hadisu ashabi ispituju Poslanika a.s. o tome šta sa onima koji nisu u mogućnosti da pripreme ovo, pa ono, pa ko nema i sl. ... da bi na kraju došli do toga da Poslanik a.s. kaže "...da dodaš čašu vode ili hurmu da se postač omrsi." I to je iftar za postača. Zar nije? A danas pripremiti podrazumijeva naspremati hrane i svih mogućih ćeresta da sofra bude što punija, a to što se trećina neće pojesti već se kvari, stoji ili baca, to baš one koji iftar kao porodični prestiž ili mahalsko veselje pripremaju i ne interesuje. Ne govorim ja ovdje da nije dozvoljeno ili nije prihvatljivo imati više vrsta hrane na iftaru ili veću količinu hrane, ne! Samo napominjem da vrste i količine hrane trebaju biti prilagođene broju postača koji sjede za sofrom i to je jedino pravilo za <pripremiti> iftar.

Da u jednoj rečenici podvučem da izrazom narodni sobet/mahalsko veselje ne mislim na organizovane veće iftare, džematske isped džamija i sl. kao što je bio iftar na Trgu u organizaciji braće i sestara iz Turske, maŠaa Allah. Takvi su za svaku pohvalu i preporuku.

I napomena za pripremu iftara; koliko god se trudili i pod uslovom da imamo zaista gladne postače, opet ne možemo uskladiti količinu hrane i u većini slučajeva ostaje dosta hrane nakon iftara. Preporučujem i molim domaćine iftara da odmah po završetku iftara  (i nakon što ukućanima obezbijede sehur) svu hranu koja je ostala lijepo upakuju i otpreme do javnih kuhinja na uslugu korisnicima ove javne sofre.

Hajmo sad kratko o izrazu <iftar za postača>. I zaista tako stoji u hadisu; za postača. Nije za komšiju, za rođaka, za tetka, za ujnu, za strinu, za ne znam ti ja više koga ...već za postača, pa makar niko od pobrojanih ne bio u toj kategoriji. Opet da budem jasan; nemam ja ništa protiv da na iftaru bude određen broj nepostača, namjernika, prolaznika, putnika ... ali da na iftaru koji organizuje domaćin musliman bude većina nepostača, e s tim se ne slažem! Zašto zvati sve redom? Zašto pozivati iz dalekih mjesta rodbinu i pajde (većinom interesne)? Zašto, kad ne poste?! Iz kojeg razloga i zbog čega ne poste, to me ne interesuje, a da nemam problem sa nepostačima vidi prošli tekst o Ramazanu da se ne ponavljam.  I ne znam u čemu je problem lijepo se zahvaliti na pozivu i reći da ne postiš (a nikog nije briga iz kojih razloga) i da domaćin to mjesto upotpuni sa postačem.

Iftar je bolan radost postača. I samo postači znaju značenje te rečenice i tog osjećaja radosti kad shvate da su u ime Uzvišenog ispostili i da u Njegovo ime sada mrse.

Možete Vi, dragi čitači, misliti šta hoćete i buniti se koliko hoćete, ali ja samo mislim da je fer da na iftar dolaze postači, jer se zove iftarom. A ko je ruč'o oko 5, pa opet krenuo na "iftar" jer se mora odazvati komšiji, taj ne osjeća da ide na iftar, takav ode na večeru kod komšije. A kao dokaz ove moje tvrdnje su ponašanje takvih prije samog iftara. Razgovor o svemu i svačemu, samo ne o pametnim i iftarskim temama. Na jeziku vicevi i to što <masniji> na račun hodža i hadžija, IZ-e, pa i dinskih propisa. Nekontrolisani smijeh i cerekanje uz poneku i cigaru među postačima, jer haj <svi znaju da on ne posti, pa nema veze>. Ima veze!?!

Ja prije iftara želim mir i tišinu. Ja prije iftara želim učiti ili slušati nekog kako uči Kur'an. Ja prije iftara želim tiho razgovarati o lijepim ramazanskim i iftarskim temama. Ja želim sa osmijehom dočekati kandilje i ezan akšamski.

Mali dodatak ovom tekstu o iftaru jeste akšam namaz. Čuj, akšam namaz?! Da, dragi postači (ali sad se obraćam i onim nepostačima koji su se zatrefili na iftaru), akšam namaz je i dalje farz i treba ga klanjati i po mogućnosti u džematu. Zato preporučujem svakom domaćinu da prilikom organizovanja iftara misli na činjenicu da prisutni gosti trebaju klanjati akšam. I u ovom prepoznajemo ponekad nelogičnost kada je više nepostača na iftaru (a bio sam u ovakvim situacijama), pa onda 3-4 insana klanjaju akšam i poste, a ostali čekaju samo da se sofra postavi i da hodža (eto to je sad najbitnije) prvi kaže bujrum i on je bio na pravom iftaru i prob'o je svakakvih iftarskih ćeresta. Aman.

Uz iftarsku dovu koju treba učiti prije samog akšamskog ezana završih ovo svoje razmišljanje;

ALLAHUMME INNA LEKE SUMNA, VE BIKE AMENNA, VE 'ALEJKE TEVEKKELNA, VE 'ALA RIZQIKE EFTARNA.

Gospodaru naš, u Tvoje ime postimo, u Tebe vjerujemo, na Tebe se oslanjamo i od tvojih blagodati se iftarimo.

Evo Ramazana, jeste znali ovo?

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

"O vjernici, propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas - da biste bili bogobojazni", kur'anska je poruka povodom propisivanja posta mubarek mjeseca Ramazana. A u poznatom hadis-i-kudsijju Uzvišeni za post, kao poseban ibadet (Bogu ugodno djelo) kaže: "Post je Moj i Ja za njega nagrađujem". A opet hadis Poslanika a.s. da "...na Džennetu imaju posebna vrata, koja se zovu Rejjan i na koja će ulaziti samo postači..." poseban je podstrek za sve vjernike da mjesecu Ramazanu pristupe krajnje ozbiljno.

Obzirom da se ovih dana mnogo piše o važanosti, blagodatima, propisima i td. mjeseca Ramazana toliko u uvodu, jer smatram da većina muslimana (bili postači ili ne) poznaju osnovne propise o Ramazanu. Ja bih se želio osvrnuti na one stvari o kojima se manje govori ili se sa zadrškom o njima priča.  Pa da krenemo od vrste insana/muslimana (iznosim svoje mišljenje) sa podjelom prema mubarek Ramazanu.

Nepostači bez uvjerenja; su ustvari insani koji uopće ne smatraju da trebaju postiti, jer u osnovi nemaju uvjerenje da je post njima naređen. Ustvari, nije mali broj onih koji nose muslimanska imena, a od vjere praktično ništa drugo i nemaju, pa čak ponekad sumnjaju u same temelje svoje vjere, sumnjaju i u postojanje Uzvišenog. Nećemo ih posebno razmatrati, jer i Uzvišeni u Kur'anu poručuje: "...pa ko želi neka vjeruje, a ko ne želi neka ne vjeruje...".

Nepostači sa uvjerenjem, ali lijeni; su oni muslimani koji vjeruju i u sebi dina imaju, ali jednostavno nisu naučeni niti sebe pokušavaju naučiti da poste ili neki drugi ibadet čine. Takvi najčešće sebe uz Ramazan opravdavaju sa onim: ne može se, teško je, predugo je, meni je srce čisto, ja nikom zlo ne mislim, i sl. Za takve bih ispričao kratku anegdotu koja se desila kada sam razgovarao sa jednim poznanikom koji mi je pojašnjavao i opravdavao činjenicu da ne posti. Eto kao on se meni nešto treba pravdati? Ma jok, tvoj post ili nepost nema veze sa mnom ili drugim insanima, to ti sa Uzvišenim riješi. Ali u razgovoru on meni kaže da se ne može, da je teško, predug dan. Ja ga onako, čisto iz kurtoazije, upitam: A koliko si dana uspio? Kaže nisam ni jedan. Rekoh dobro, a koliko si dana pokušao? Kaže: ma nisam ni jedan, predugo je. Molim?! Nisi ni pokušao, ni probao na sehur ustati, ni pola dana ispostiti? Kaže nisam. Pa šta me zafrkavaš,  kako onda znaš da se ne može? Pa bar probaj i ukoliko zaista ne uspiješ, pa da neko opravdanje imaš.

Postači reda radi; su muslimani koji poste najčešće zato što svi poste, zato što su njega/nju navikli, pa eto sramota da i on/ona ne poste. Aman, koga je sramota? Jer kod takvih najčešće posti samo želudac; nema hrane, nema vode i to je to. I dalje on/ona galami na koga stigne, psuje kad se naživcira, klete rođaka što mu preko međe pređe, klete komšiju što mu njegova kokoš čeprka po dvorištu, ljuti se na sve i svakog, jer je bolan gladan i žedan, a ne kuži zašto posti. Sve filmove i serije, svu muziku i emisije, koju sluša i gleda mimo Ramazana sluša i gleda i u Ramazanu. Ne jede kruha i ne pije vode, al' na svakom koraku "grize meso" i "pije krv" svoga brata i svoje sestre, jer i dalje ogovara, zavidi, sumnja, prenosi .... i tako bom, k'o da nije Ramazan. A hadis: "Ko se ne ostavi ružnog govora Allahu dž.š. nije potrebno da ostavlja jelo i piće"? Ako postiš, znaš li bolan zbog koga i zašto postiš?

Postači parekselans; su vjernici i vjernice kojima posti svaki dio tijela. Da neće hrane i pića to je prevaziđeno. Ovi postači se trude da im oko ne gleda šta ne treba, da im uho ne sluša šta nije primjereno, da im ruke ne dodiruju osim halala, da noge ne hode u sumnjivo, da jezik šuti što je moguće više, a kad progovori da samo dobro govori. Njima duša sa njihovim tijelom posti. E bujrum na vrata Rejjan.

Hajmo se sad pozabaviti određenim pojavama i situacijama u Ramazanu u kojima vrlo često griješimo, a možda i ne znamo da je tako.

Postač VS nepostač - situacija koja je svakodnevna. Normalna je pojava da u društvu ima postača, ali i nepostača (pa ko smo mi da ulazimo u razloge zašto neko ne može ili neće da posti?).  I najčešće se krive nepostači kako "smetaju" postačima, jer javno jedu i piju, duhane i sl. Ok, smatram da je krajnje degutantno i nekulturno od čovjeka koji ne posti, a koji je u društvu isključivo postača da im namjerno "ćorluči" sa takvim ponašanjem, ali ja bih se ovdje osvrnuo na grešku postača u ovakvim situacijama. Pitate se kako? Vrlo često mi sebi dopuštamo da sudimo zašto neko ne posti i osuđujemo ga zbog toga, a ne poznajemo situaciju, zdravlje ili mogućnosti osobe koju osuđujemo, pa čak se i namjerno (a kao postimo i ovim ulazimo u one postače reda radi) nalazimo na mjestima gdje su isključivo nepostači da bi kasnije komentarisali. Opet primjer situacije koja mi se desila. Postač meni priča kako je u Bihaću (ili bilo kojem gradu) puno nepostača. Kaže: kafići su puni, jede se i pije javno, k'o da nije Ramazan. A ja ga pitam: A kako ti to znaš? Pa kaže: ja bio u gradu i prošao korzom. Molim? A šta ćeš ti u gradu u sred bijela dana, u sred posta, korzirati? Nije on rekao da je imao posla ili da je žurio u Općinu po neki dokument, već je on išao prošetati i razgledati!? Zašto? Pa brate (i sestro) jel' ti postiš sebi ili postiš pa ideš razgledati i bilježiti ko po gradu ne posti? Dobio ti zadatak da budeš pisar, eto. Ima svaki insan svoje pisare, meleke časne što svaki postupak pišu, nije bolan tvoje da razgledaš, komentarišeš i sudiš. Pa dragi postači, postite radi sebe i ne smetajte nepostačima, oni će svoja opravdanja pred Uzvišenog iznositi.

Postač VS suprug/supruga - situacija svakog dana, a pogotovu svake noći Ramazana. Šta je? Kao o tome se ne može govoriti, tabu? Nema tabu i Islamu. Dozvoljeno je postaču da zagrli, pa čak i poljubi svoju suprugu u toku posta, naravno ukoliko to nije strastveni poljubac koji može odvesti dalje. A kad nastupi iftar, tad je dozvoljeno (kao i kruh i voda) sve ono što je dozvoljeno i mimo Ramazana, sve do zore. Pa zar post nije <sustezanje od jela, pića, duhana i drugih tjelesnih uživanja od zore do zalaska sunca>, što znači da je sve pobrojano dozvoljeno od zalaska sunca pa sve do zore.

Postač VS djeca - situacija u kući, na ulici i u džamiji. Grešaka na pretek. Prvo; ne navikavamo svoju djecu na post i namaz, džamiju i džemat. Mali su - nisu, oni će reći da žele s vama postiti, teško im je - nije, oni će reći kad više ne mogu i kad ogladne, poslije će - kad poslije?, kad odrastu - ko ti garantuje da će odrasti, jer ne poznaješ propisanu sudbinu, .... i tako u nedogled. Drugo; galamimo, vrištimo i psujemo na djecu (i svoju i tuđu) k'o da nije Ramazan. A svi znamo koliko je Poslanik a.s. volio djecu i koliko je posebno bio milostiv u toku mjeseca Ramazana. Treće; djeca nam smetaju dok klanjamo, kako kod kuće tako i džamiji? Halo, tvoje dijete ti smeta dok klanjaš? Pa sjećate se situacija; hoće dedo ili nane da klanjaju i onda bihuzur cijela kuća. Jedna snaha nosi peškir, druga lavor, treća postekiju, sva djeca u drugu sobu, niko ni "A". Ama svi na nogama jer neko treba klanjati. Dragi Allahu koje neznanje. Pa de uzmi dijete/unuče u krilo dok uzimaš abdest, nauči ga. De ga stavi kraj sebe na postekiju dok klanjaš, nek se igra. Kad sjedneš na Et-tehijjatu stavi ga u krilo svog namaza, dok dovu učiš zagrli ga i tako dovu uči. Tako ćeš mu namaz privoliti i na namaz naviknuti. Pa svima nam je dobro poznat primjer situacije kada je Poslanik a.s. klanjao, a u njegovu sobu utrčali Hasan i Husein, unučići Poslanikovi, pa po svome dedi. Poslanik na sedždi a njih dvojica na leđima, na vratu, dedi po glavi. Šta je Lijepi, Blagi Poslanik učinio? Nije zvao ukućane ili sam unučiće iz sobe izbacio, već je osaburio, strpio se na namazu, dok se oni nisu izigrali i sami otišli, a onda samo namaz nastavio. Djeca koja ne znaju propise namaza ne mogu namaz pokvariti, zapamti! 

Da Vam ne bi bilo dosadno, ako već nije ;-) ... ovdje ćemo stati, pa nastavak tražiti u nekom drugom tekstu, a na kraju ovog još samo svim insanima poželjeti mubareći Ramazan sa dovom da iz njega izađemo bar za trun bolji ljudi.

I druga godina prođe, ali tuga ostade - rah. Adisa Baručić

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Iako svjesni da je i život i smrt odredba Uzvišenog i da samo On određuje koliko će neko od nas živjeti na ovom prolaznom dunjaluku, ipak svako od nas tuguje za onima koje On Milostivi uzme Sebi, a bili su dio našeg svakodnevnog života. U prirodi insana je voli i da bude voljen. U prirodi insana je da žali, pati i tuguje za svojim voljenim.

Baručić Adisa, rođena 28. 07. 1984. godine je  insan za kojim tuguju i pate mnogi. Iako je tuga najveća kod majke Mirsade, oca Ferida, braće Amira i Adisa, njene sukija i mrkija: Suane i Davuda (bratići), ipak znamo da je veliki broj prijatelja i poznanika koji i danas, evo dvije godine dana nakon njenog preseljenja na Ahiret, tuguju, ali i sjećaju se nasmijane, raspoložene i uvijek komunikativne Bulsy (kako su je njene najbliže prijateljice i zvale).

Na Ahiret je preselila prije 2 godine od opake bolesti; akutne leukemije, i to samo 2,5 mjeseca nakon dijagnoze. U tom periodu od 2,5 mjeseca bila je u Kliničkom centru u Sarajevu, pokušali su doktori sve što su znali, tretmani i terapije, kemoterapija i sl. Pokušala je i porodica sa alternativnim liječenjem, naravno nakon što je rahmetli Adisa to i tražila i uz njenu dozvolu. Desio se period kada se oporavila da je bilo izvjesno da će i ozdraviti. Ali onda je odredbom Milostivog Adisa-Bulsy u noći na mubarek petak, na rukama svoje braće i pred dragi sabah, dušu pustila i vratila se svome Gospodaru. 

"Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim će se Nama vratiti" poruka je Uzvišenog u Kur'anu. Ovaj ajet citirao sam hiljade puta, drugima savjete davao u teškim momentima kada im neko preseli na Ahiret, na dženazama insane upozoravao, ali...tog sabaha sam ja svjestan te poruke postao. Uzvišeni joj je rođenje odredio, život podario i propisao, ali evo i čas smrti odredio. U 28. godini, u cvatu mladosti, kada je  najljepše živjeti, naša Adisa je odredbom Milostivog morala seliti.

Ovaj tekst ponovo čitam i pišem kao podsjetnik sebi, porodici, a njenim prijateljicama i prijateljima, rođacima i poznanicima. Podsjetnik na jednu prelijepu dušu, nasmijano lice, insana koji je uvijek u životu bio više na usluzi drugima nego sebi. Za Adisu sigurno možemo citirati hadis: "Najbolji od ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima....", a ona je uvijek bila na korist i uslugu drugima. Bilo je i onih koji su ponekad kritikovali njen pristup životu; ona je bila djevojka u dinu, pod hidžabom od šerijatskog punoljetstva, a ipak kažu druži se sa svima? Pa šta je tu čudno? Šta je tu bilo pogrešno?! Bila je osoba koja je voljela ljude i život, osoba koju su ljudi voljeli, poštovali i po dobru spominjali. Adisa-Bulsy bila je tu za svakog insana. To njen Bihać priča i svjedoči, tako se nje Bihać i sjeća.

U svojoj bolesti, sve do smrtnog časa, imala je osmijeh na licu, bila je svjesna svoje bolesti i smrti kao odredbe Milostivog. Čak ni u najtežim trenucima svoje bolesti nije od porodice ili prijatelja ništa zahtijevala, a česta sikiracija joj je bila da nije na teret drugima, da im ne otežava. Eh, kako je kao muminka (vjernica) razmišljala.

Svaki dan si u našim mislima i u našim dovama. Molimo Milostivog da nas spoji u lijepom Džennetu. Amin

Lejletu-l-Berat - noć sudbine i oprosta je sutra

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

U islamskoj literaturi, a posebice u našoj lijepoj bošnjačkoj tradiciji, kao odabrane - mubarek noći tretiraju se; noć Mi'radža, noć Regaiba, noć Qadra i noć koja nam sutra (12. 06. 2014. - četvrtak) nastupa akšamskim ezanom, a to je Lejletu-l-Berat, noć sudbine ili noć oprosta. Ovdje želim napomenuti da ova razmišljanja dijelim sa onima koji smatraju da ova noć (ili pobrojane noći) zaista za nas i jesu odabrane - mubarek noći, iako postoji određeni broj onih koji smatraju da ove noći nije potrebno obilježavati, pa čak takva obilježavanja klasificiraju kao bid'at (novotariju), ali u ovom tekstu se ne bih bavio takvim razmišljanjima.

Po mišljenju  određenog broja mufessira (tumača kur'anskih ajeta) početni ajeti sure Ad-Duhan u koji Uzvišeni kaže: "Ha Mim. Tako Mi Knjige jasne, Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo - i Mi, doista, opominjemo - u kojoj se svaki mudri posao riješi, po zapovijedi Našoj!", se odnose upravo na noć Berata, tj. 15. noć mjeseca Š'abana. 

Ibn Abbas r.a. za riječi Uzvišenog Allaha dž.š.: “u kojoj se svaki mudri posao riješi” kaže da se to odnosi na petnaestu noć mjeseca Š'abana. Učenjaci kažu da se u ovoj noći zapisuje sudbina svakog čovjeka za narednu godinu u knjigu Levhi Mahfuz u kojoj su sadržane sve objave Uzvišenog, ali i sudbine svakog živog bića kojem je Uzvišeni dušu udahnuo. Iz tog razloga ova noć, noć Berata, dobila je naziv noć sudbine. Napomenuo bih svima nama da postoje dva načina za mijenjanje sudbine, kako se u hadisu i navodi, a to je putem dijeljenja sadake i učenjem dove.

U hadisu koji bilježi Ibn Madže, a prenosi hazreti Alija r.a. za ovu noć se kaže: "Kada nastupi petnaesta noć mjeseca Š'abana provedite je u ibadetu, a naredni dan postite. Uistinu, Allah dž.š. u njoj pita : <Traži li neko oprosta, pa da mu oprostim, traži li neko opskrbu, pa da ga opskrbim, ima li neko u belaju ili bolesti, pa da mu to oklonim...>, sve do pojave zore". Pa je zbog ovog hadisa i prvog poziva u njemu od Uzvišenog ova mubarek noć dobila naziv noć oprosta.

Kako sam na početku rekao, ova noć u 2014. godini nastupa sutra, 12. 06. (četvrtak), akšamskim ezanom i nadam se da će mnogi muslimani širom svijeta, a i u našoj lijepoj Bosni, ovu noć obilježiti na adekvatan način. Obilježavanja ove noći sa činjenjem ibadeta (Bogu ugodnih dijela) može biti pojedinačno ili individualno, ali može isto tako i u džematu ukoliko se takvo obilježavanje organizuje. Opet da se ne bavimo onima koji sve to oharame ili novotarijom učine, smatram da je bolje to činiti u džematu, jer za svaki namaz koji smo klanjali u džematu (u ovom slučaju barem akšam i jaciju) i za svaki rekat nafile koji zajednički klanjamo vrijednost se povećava za 25 puta. A kamoli ako još na to prisustvujemo prigodnom vazu iz kojeg ćemo nešto o svom dinu naučiti ili dodatno proučimo koji salavat na našeg Pejgambera a.s. ili osmijehom zaradimo sevap susrećući se sa svojom braćom i sestrama u Islamu.

Nadam se da će na području Bihaća (ali i šire) ova noć biti obilježena, ali ne samo paljenjem kandilja i da će se džamije uljepšati velikim brojem džematlija, kojima će se pojasniti osnovni propisi nadolazećeg mubarek mjeseca Ramazana, jer ovo je posljednja najava nama najdražeg gosta. Najdražeg gosta?! Hoće li nam to Ramazan zaista i biti?